Prof. dr Enver Halilović
Odlukama Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Srbiji (BNV) i Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, (BV) Dan Sandžaka obilježava se 20. novembra, na dan kada je (1943.) osnovano Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS). Ova dva nacionalna vijeća smatraju da je dan osnivanja ZAVNOS-a najznačajniji dan Bošnjaka Srbije i Bošnjaka Crne Gore. Kao što se vidi iz imena bošnjačkih vijeća, ni BNV u Srbiji ni BV u Crnoj Gori nisu u imenu vezana za Sandžak. To su nacionalni organi svih Bošnjaka u Srbiji i svih Bošnjaka u Crnoj Gori, a ne Bošnjačka vijeća Sandžaka. Nazivi nacionalnih vijeća u Srbiji i Crnoj Gori svjedoče o položaju Sandžaka i Bošnjaka u njemu danas.
Za razliku od sjevernog dijela Sandžaka, onog koji je u teritorijalno političkom smislu u sastavu Srbije, u kojem se upotrebljava ime Sandžak, kako u svakodnevnom tako i u političkom smislu, u južnom dijelu Sandžaka, koji je u sastavu Crne Gore, skoro, uopće, se ne koristi to ime, čak ni kolokvijalno, da ne govorim politički. U Crnoj Gori, za taj demografski, nacionalni, politički, geografski prostor upotrebljava se geografsko ime Sjever Crne Gore, dok se u Srbiji, za dio Sandžaka koji je u njenom sastavu, koristi termin Raška oblast.
Odluke bošnjačkih nacionalnih vijeća u Srbiji i Crnoj Gori da se kao nacionalni dan Bošnjaka u Srbiji i Crnoj Gori uzme datum osnivanja ZAVNOS-a je izraz poštovanja statusa Sandžaka i Bošnjaka kakav su imali osnivanjem ZAVNOS-a, jer su u njemu imali tada zagarantirano pravo na unutarnje političko, ekonomsko, vojno samoorganiziranje i upravljanje vlastitim granicama. Autonomija Sandžaka je historijska činjenica obnovljena i ponovo ustanovljena osnivanjem ZAVNOS-a.
Sandžak je ukinut nakon što je oslobođen
Komunisti na čelu sa Josipom Brozom Titom priznavali su Sandžak dok su im trebali ratnici i logistička podrška, kada se završio rat i kada je Sandžak trebalo razvijati onda su ga ukinuli.
Nije samorazumljiv izgovor da je Tito pristao na ukidanje ZAVNOS-a i teritorijalnu podjelu Sandžaka pod političkim pritiskom nekomunista, četnika i drugih, jer u donošenju odluke na Predsjedništvu AVNOJ-a o ukidanju ZAVNOS-a i teritorijalnoj podjeli Sandžaka nije bilo nekomunista, naprotiv bili su prominentni komunisti.
Ukidanje ZAVNOS-a i teritorijalna podjela Sandžaka na dva dijela imala je teške neposredne i trajno negativne posljedice po Sandžak, a posebno Bošnjake, sve do danas.
Prvo, u vrijeme socijalističke Jugoslavije s primarno planskim državnim intervencionizmom u svim oblastima, od privrede, obrazovanja, infrastrukture do pitanja jezika i kulture u širem smislu, Sandžak je ostao daleko od svih tih ulaganja, bio i ostao do danas, najnerazvijenija regija u na prostoru bivše Jugoslavije.
Drugo, Bošnjaci Sandžaka postali su nacionalna manjina na svom vjekovnom ognjištu, u Sandžaku. U skoro isto vrijeme kada su Bošnjaci Sandžaka postali nacionalne manjine u Srbiji i Crnoj Gori, u njihovoj matičnoj državi BiH, Srbi i Hrvati su promovirani u političke narode.
Treće, iseljavanje Bošnjaka Sandžaka u Tursku postao je komunistički kontinuitet jugoslovenske politike riješavanja statusa Bošnjaka, ne samo iz Sandžaka, već i iz BiH, Kosova i Makedonije. Bošnjaci Sandžaka su u ukidanju i podjeli Sandžaka vidjeli da nemaju političku perspektivu ni u socijalističkoj, kao ni u dvijema predhodnim Jugoslavijama, i nastavili su sa državno stimuliranim iseljavanjem.
„Historijsko područje Sandzaka“, njegov sjeverni dio, danas je „administrativno podeljeno na dva dijela i pripojeno Raškom i Zlatiborskom okrugu“. Sjedišta svih centara i institucija okruga, tog dijela Sandžaka, počev od upravljanja šumama, preko zdravstva, voda, puteva, privrednih komora, poreskih uprava itd. „izmeštena su u Kraljevo i Užice“. Novi Pazar administrativno pripada Upravnom okrugu Raška, iako Novi Pazar ima više od 120 hiljada, a Raška malo više od 20 hiljada stanovnika.
Sandžak je danas, kao i kroz cijelu postosmansku historiju, duboko politički podijeljeno društvo, zbog toga je u svakom vremenu ratnih izazova, od Balkanskih ratova, Prvog i Drugog svjetskog rata, do srpsko-hrvatske agresije na BiH, prostor brutalnih zlodjela najtežeg karaktera, uključujući i etničko čišćenje i genocid.
U svim ratnim kriznim političkim i bezbjednosnim prilikama i situacijama Sandžak je tretiran okupiranim područjem, klinom između dvije srpske države, i vrlo rijetko je kad neko odgovarao za zločine izvršene nad civilnim stanovništvom Bošnjaka u Sandžaku.
Današnje političke stranke Bošnjaka Sandžaka su u beskrupuloznoj međusobnoj borbi ko će čvrće držati skute režima u Srbiji i Crnoj Gori.
Zbog toga se pitamo:
(1) Imaju li Bošnjaci pravo na Bošnjački svijet, Albanci na Albanski svijet, Crnogorci na Crnogorski svijet, Bugari na bugarski svijet, Mađari na mađarski svijet, kao što Srbi smatraju da imaju pravo na srpski svet i kao što Hrvati smatraju da imaju pravo na hrvatski svijet?
(2) Imaju li pravo Bošnjaci na bilo kakav oblik autonomije u Srbiji, u Sandžaku i Hrvatskoj, imajući u vidu obim političke autonomije bosanskih Srba i bosanskih Hrvata u BiH?
(3) Zašto Bošnjaci iz dijaspore, recimo iz Turske, ne mogu imati pravo na BH državljanstvo, kao što svi Srbi, ma gdje živjeli, mogu imati pravo na srbijansko i kao što svi Hrvati, ma gdje živjeli, mogu imati hrvatsko državljanstvo.
(4) Zašto BiH ne može biti matična država svih Bošnjaka u punom kapacitetu prava koja daje Srbija i Hrvatska Srbima i Hrvatima koji žive u BiH?
Na nejednakosti kolektivnih prava Bošnjaka, Srba, Hrvata u navedenim trima državama u kojima su svi, tako reći, vječno svoji na svome, potvrđuje se Orwellova tvrdnja: Svi su ljudi jednaki, ali su neki jednakiji od drugih.
Čini se da je ovo historijski trenutak za kojeg se može kazati da je na provjeri teza: Bosna je jača što su slabiji Bošnjaci.
(Autor je profesor emeritus Unverziteta u Tuzli)
