среда, мај 29, 2024

Pismo islamofoba iz Parlamenta BiH

Slične objave

Podeli

Zanimljiv je karakter savezništva Dodika i Čovića, dvojice etničkih lidera (SNSD-a i HDZ-a) koji traje već godinama. Spaja ih istinski prezir prema „Bošnjacima, muslimanima, Turcima, Muslimanima, poturicama…“ ili kako već sve oni i njihovi sljedbenici ne nazivaju „jedan od tri konstitutivna naroda u BiH“.

Piše: Dino Mustafić

Predstavnici Republike Srpske u Parlamentarnoj skupštini BiH uputili su pismo Evropskom parlamentu i američkom Senatu i Kongresu u kome su naveli da je BiH već dugo utočište radikalnih islamista i da nacionalističke politike najvećih bošnjačkih stranaka potvrđuju namjeru da BiH vladaju bez Srba i Hrvata. Oni su u pismu istakli da u Federaciji BiH postoje sela u kojima stanovnici sprovode šerijatski zakon, kao i da su dijelovi BiH naseljeni Bošnjacima i dalje domaćini brojnim spavačkim ćelijama Al Kaide i ISIL-a koje bi potencijalno mogle biti aktivirane ako i kada stigne naređenje.Takođe, naglašeno je da zapadne države treba da djeluju u skladu sa svojim bezbjednosnim interesima i poštuju međunarodno pravo tako što će podržati odavno zakasnjelo zatvaranje OHR-a i poštovati decentralizovanu ustavnu strukturu BiH.

Pismo su potpisali prvi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkom doma Parlamentarne skupštine BiH Nebojša Radmanović, drugi zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Nikola Špirić, predsjedavajuća Kluba poslanika SNSD-a Sanja Vulić, predsjedavajući Kluba – srpski klub Čedomir Јovanović i predsjedavajući Kluba srpskog naroda Sredoje Nović. Nije ovo potpisano od nekih stranaca koji su daleko hiljadama kilometara od Bosne, pa da se u njima jasno očitava ton predrasuda i neznanja prema muslimanima i islamskoj kulturi, nego to čine komšije i sunarodnjaci koji žive sa muslimanima u jednoj domovini; što znači jasno ideološki iskaz.

Ovo pismo je samo nastavak iste matrice, tačnije Karadžićeve propagande kojom se Bošnjaci žele predstaviti fanatičnom vjerskom skupinom pred svjetskom javnošću i potom ih gurnuti u ekstremizam. Međutim, takva nakana nije prošla niti u ratu, kao što neće ni u miru. Potpisnici ovog pamfleta su evidentni protivnici politike približavanja BiH integracijama prema NATO-u i EU. Oni su na fonu islamofobije i ranijim istupima dokazali šta misle o svojim bošnjačkim sunarodnjacima i koliko su spremni manipulisati i izvrtati istorijske i kulturne činjenice kao okorjeli nacionalisti i šovinisti iz SNSD-a. Upravo ovo pismo podriva vrijednosne temelje Evrope kojoj se zabrinuto obraćaju. Ako igdje postoji neka ideja ili politička tvorevina koja vjerskim i etničkim manjinama budi nadu u društvenu ravnopravnost, onda je to svakako ujedinjena i solidarna Evropa od kojih nas sve skupa udaljava proputinovski SNSD, a ne “vjerska” SDA. Upravo je SNSD domaćin mnogim paravojnim i militantnim skupinama “hrišćanske braće” iz Rusije na entitetskim svetkovinama.

Njihov šef Milorad Dodik ima referentno informisanje i konsultovanje na mjesečnom političkom rasporedu sa patrijarhom Porfirijem u kojem ne krije da razgovara o svim ključnim nacionalnim pitanjima za srpski narod. Takav vjersko – politički ritual nema niti jedan bošnjački političar. Republika Srpska je odavno odbacila demokratiju i poput teoloških režima u praksi pokazuje jedinstvo vjerskih institucija i države. Naravno da je ovo pismo tempirano u jeku rata između Izraela i Hamasa u Gazi, pa su deklarisani desničari SNSD-a uz moto da se na tuđoj nesreći može profitirati željeli ubrati koji saveznički radikalski poen islamofoba u Evropi i Americi. Nije to ništa novo i nama nepoznato.

Nacionalistički projekti iz Srbije i Hrvatske, koji su i de facto rehabilitirani kroz srpsko-hrvatski politički savez iz 90-ih, a kojeg danas treba nazvati pravim imenom – antimuslimanski savez jeste politički kontinuitet razgradnje BiH. Namjerno ga i ne zovem antibošnjačkim, jer u ovim međunarodnim okolnostima, sa porastom islamskog terorizma na globalnom nivou i porastom militantne desnice na Zapadu – izvorno je antiislamski. Kao takav on dobija veću međunarodnu cijenu, kako bi Srbi i Hrvati mogli biti spasioci Evrope od „islamske pošasti koja se gnijezdi u terorističkim kampovima na granicama EU“.

Zanimljiv je karakter savezništva Dodika i Čovića, dvojice etničkih lidera (SNSD-a i HDZ-a) koji traje već godinama. Spaja ih istinski prezir prema „Bošnjacima, muslimanima, Turcima, Muslimanima, poturicama…“ ili kako već sve oni i njihovi sljedbenici ne nazivaju „jedan od tri konstitutivna naroda u BiH“. Ovo je često vidljivo iz mnogih javnih istupa visokih stranačkih funkcionera iz obje partije kojim je lični prezir što ga dijele prema muslimanima uspio čak da anulira tradicijsku mržnju između njihovih naroda. Ali mržnja je, u njihovom slučaju, ipak, znak respekta prema neprijatelju dok je prezir nešto drugo – to je dominantni osjećaj superiornosti nad nižim bićima; zato prema njima prezir postaje sve nervozniji i vidljiviji kada ta unižena bića traže da budu ravnopravna sa „njima superiornima“. Samo tako se može shvatiti „šampion evropskih integracija“ Dragan Čović kada mrtav hladan – u skladu sa onim što godinama i inače čini u razgovorima sa zapadnim političarima – kaže u Briselu: „Bošnjaci hoće da naprave islamski kalifat u srcu Evrope!“ Uvredljiva je šutnja iz Brisela na ovakve i slične rasističke izjave, koje nemaju nikakvog političkog i kulturološkog pokrića. Ako tome dodamo iznimno bogati vokabular prostakluka i primitivizma Dodika, onda je jasno zašto se igra na kartu islamofobije u demontiranju BiH. Niko od diplomatskog kora u BiH kao i predstavnici Evropske komisije nisu „uljuđenom“ nacionalisti sa doktorskim titulama zagrebačkog sveučilišta Draganu Čoviću dali do znanja kako za razliku od nacionalne države, Evropska unija označava vrijednosni kanon, koju pojedinac može prihvatati ili ne prihvatati, nezavisno od toga kojoj naciji, rasi, religiji ili kulturi inače pripada.

To uopće ne poništava razlike, naprotiv. Ideja EU nije neka proširena nacionalna država, već način da se međusobne razlike, političkim dijalogom, oslobode onih elemenata iz kojih bi se mogli izroditi sukobi, sa ciljem da se te razlike očuvaju, a ne izbrišu. Baš zato što su evropske vrijednosti sekularne, one nisu vezane ni za kakvo određeno porijeklo i ni za jednu religiju, već se mogu principijelno prenositi, njegovati i razvijati. Političar koji bi danas muslimane zbog njihove vjerske pripadnosti nazvao „neevropljanima“ pokazao bi da ne poznaje istoriju, i to ne samo evropsku, u kojoj je izuzetno značajnu ulogu ostavilo i Otomansko carstvo. Oni koji poput ovih potpisnika pisma i njihovih sljedbenika od Evrope prave religiju, a imaju političke  saveznike u Orbanu i Putinu uskoro će možda praviti i posebnu rasu, čime se potpuno izvrću suštinske vizije prosvjetiteljstva. Društva pogođena strahom, kao i ona prožeta ozlojeđenošću su sada na raskrsnici, da idu putem barbarstva, ili da grade pluralni svijet u kojem potvrđivanje sebe ne prolazi kroz uništenje ili potčinjavanje drugog. Bosna i Hercegovina nema oklijevanja pred ovim izborom želi li biti dio civilizovanog svijeta.

(Izvor: tačno.net)

Prethodni tekst
Sledeći tekst