уторак, октобар 1, 2024

Naum Panovski: Filip David, poslednji svedok epohe

Slične objave

Podeli

VAŠINGTON, 20. januara 2024. – Čeprkajući ovih prvih dana Nove godine po stvarima starih godina, kopajući po vlastitoj prošlosti, naleteo sam na ovaj ne tako davni razgovor sa Filipom Davidom.

Naum Panovski (Foto: portalforum.rs)

I, naravno, bio sam zatečen. Razgovorali smo u jesen 2017 godine u njegovoj, i našoj, Galeriji, i ni sam ne znam zašto je do sada ostao neobjavljen… Šta li sam to nameravao da

uradim s njim… Koje su mi bile nakane… Šta sam to tada hteo da dodam ili da oduzmem iz tog dijaloga… I sada kad sam posle skoro sedam godina pogledao ceo taj materijal, shvatio sam da on takav kakav jeste, sa Filipom u središtu pažnje objektiva, treba odmah da ugleda svetlost dana.

Kao i uvek do sada, Filip David, naš drug Fića, u tom razgovoru govori o ljubavi prema čitanju, o svojim književnim početcima, o svojoj zanimljivoj buntovnoj mladosti i mukotrpnom osvajanju prostora slobode, o sećanju koje je često varljivo, o književnosti kao barieri koja stoji zaboravu, o svojim književnim drugarima Mirku Kovaču, Danilu Kišu i Bori Pekiću, o Beogradskom krugu nezavisnih pisaca i otporu Miloševićevom režimu, razornoj moći nacionalizma, o izneverenim snovima o slobodi, o integritetu intelektualaca, o dugom, dugom, egzemplarnom drugovanju sa Mirkom Kovačem, o odlascima bez povratka, o moralnim vertikalama, o onome šta ostavljamo generacijama iza nas.

I u tom svom 45 minuta dugom, skoro ispovednom iskazu, Filip David je savršeno precizan i jasan, nepomirljiv, oštar, inspirativan, često duhovit i naravno izuzetno aktuelan… Kao da je sve to rekao ovih dana… ali kao retko do sada, on je i emotivan… a to nam njegovo emotivno, iskreno otvaranje svog unutarnjeg sveta, ukazuje i na to da iz njega govori ne samo veliki književnik, intelektualac, buntovnik, mislilac širokih horizonata, filozof, već i čovek, a pre svega častan čovek, humanista, pravedni.

Zbog svega ovoga što je on rekao u ovom razgovoru, za mene ovaj video zapis ostaje više nego vredan dokument o mračnim vimenima u kojima živimo, ali i o „potrebi od pobune koja mora postojati u nama jer je to ono što nas održava.“

Naum Panovski

19 Januar 2024

Washington, D.C.