Mladi kukavno strašilo ruše. Podižu sa Srbije naslage tmuše.
Studenti i đaci leče građane od straha. Režimska banda ostaje bez daha.
Mladost je ova i vrlo duhovita. Čisti s osmehom đubre sa svog puta.
Satrap se utronjao i ne može da se snađe. Pamet generacije Z topi mu lađe.
Pacovčine njegove glože se oko krvavog plena. Nagonski osećaju da im se primakla smena.
Ali uskočiće sa šefom u prugasta odela. Jer teško je opisati sva njihova nedela.
Strefiće ih srčka kad im se oduzme opljačkana kinta. Za koju raja celog života rinta.
Pobediće junoše i ostaka spoljašnog kvarnog sveta. Kom Srbija kao kolonija uopšte ne smeta.
Krvave šape, haube i prsti, jezivo ilustruju o kakvoj se radi zločinačkoj vrsti.
Kukavičko nasilje hulje spasiti neće. Dok se nosioci promena grle i dele cveće.
Razumni su, racionalni i organizovani ljudi mladi. U praksi podučavaju odrasle kako se za pravdu radi.
Kao da sa neba njihov marš je gledao Gandi. Koji je odakao imperijalnoj bandi.
Možda i jesu “klinci” zaslužili za mir Nobela. Jer planeta takve izumitelje još nije videla.
Studenti pokazuju solidarnost i empatiju. Razvaljuju kriminalnu birokratiju.
Ulica pobeđuje, nenadležnik se uneređuje.
Hvala vam tate i mame što ste stali uz svoje potomke u pobuni rame uz rame.
Drugi građani, i mnoge struke probudiše se uz mlade. Dosta je nepomenikove bruke.
Dede i babe takođe žele da srede barabe. Uzor su im mladi na svesrpskoj blokadi.
Plenumi nam ulepšavaju sudbu, zagonetka su za kriminalizovanu udbu.
(Stavovi autora ne odražavaju nužno i stav redakcije Portala Forum)