Za komuniste širom Europe Staljin je bio uzor i vođa kome su se pripisivale nadnaravne moći
Hrvoje Klasić
Današnji dan, 21. prosinac, u Sovjetskom Savezu obilježavao se na poseban način. Cijela zemlja bila je u znaku proslave rođendana Josifa Visarionoviča Džugašvilija, poznatijeg pod nadimkom Staljin. Bio je to tek jedan u nizu događaja u službi izgradnje kulta ličnosti najmoćnijeg sovjetskog i svjetskog komunističkog lidera. Posebno svečano bilo je 1929. i 1949., kada su se slavili Staljinov 50. odnosno 70. rođendan. Međutim, s tim u vezi postojao je, potencijalno, i jedan problem. Naime, spomenutog datuma i spomenutih godina Staljin nije navršio 50, odnosno 70 godina, s obzirom na to da ne samo što nije rođen 1879., nego se nije rodio niti 21. prosinca. Danas je na temelju brojnih dokumenata utvrđeno da je pravi datum njegova rođenja bio 18. prosinac 1878. godine. Zašto se odlučio pomladiti i dalje je nepoznanica. Jedan od odgovora mogao bi biti – zato što je mogao sve što je htio. Zasigurno jedan od najvećih diktatora i tiranina 20. stoljeća, odgovoran za smrti, progone, mučenja, izgladnjivanja i prisilna preseljenja milijuna ljudi, ali isto tako i jedan od političara i vojskovođa najzaslužnijih za pobjedu nad fašizmom i nacizmom u Drugom svjetskom ratu, Staljin je čvrstom rukom iz Moskve upravljao svojom zemljom trideset godina. Njegov autoritet, kult ličnosti, ali i utjecaj nadilazili su granice SSSR-a.
Za komuniste širom Europe, Staljin je bio uzor i vođa kome su se pripisivale nadnaravne moći. O tome svjedoči i jedan u nizu stihova spjevanih njemu u čast od strane jugoslavenskih komunista: “Oj Staljine, ti narodni bože, bez tebe se živjeti ne može!”. Ne slučajno, upravo na današnji dan, 21. prosinca 1941. jugoslavenski su partizani osnovali i najelitniju vojnu postrojbu – Prvu proletersku brigadu, a taj će datum nakon rata postati i državni praznik pod imenom Dan armije. Ustvari i ne baš. Naime, nakon sukoba Tita i Staljina 1948. zaključeno je da se tako važan praznik ne smije dovoditi u vezu sa Staljinovim rođendanom pa je odlučeno da se sve pomakne za jedan dan, tj. na 22. prosinac, jer je tog dana Prva proleterska poduzela prvu vojnu akciju. Obračun sa Staljinom i njegovim kultom ličnosti započet u Jugoslaviji 1948. proširit će se i na ostale komunističke zemlje, uključujući i Sovjetski Savez, nakon njegove smrti 1953. godine. Sve do raspada SSSR-a u Kremlju se više neće pojaviti političar koji će poput Staljina kod svojih sugrađana izazivati istovremeno toliko straha, ali i poštovanja. A onda se pojavio on.
Vladimir Vladimirovič Putin. Preuzevši vlast u svoje ruke 1999., Putin već 25 godina ne izlazi iz Kremlja. Bilo da je obnašao dužnost premijera ili predsjednika, Putin je cijelo to vrijeme zemljom uglavnom upravljao diktatorski. Da, za razliku od Staljina on vlast osvaja na višestranačkim demokratskim izborima, ali je Putinova Rusija sve samo ne demokratsko društvo. Mediji nisu slobodni, nego pod direktnom kontrolom režima, kojemu služe kao propagandni servis. Ne postoji politička opozicija, a svaki pokušaj opozicijskog djelovanja završava izgonom, zatvaranjem ili smrću. Korupcija i nepotizam podijelili su rusko društvo na manjinu koja ima enormno puno i većinu koja ima jako malo. Ovi prvi bogati su isključivo zahvaljujući (neiskrenom) dodvoravanju i podilaženju Putinu. Ovi drugi nisu bogati iako mnogi od njih iskreno obožavaju Vladimira Vladimiroviča. Poput Staljina, Putin ne podnosi neposluh u vlastitoj zemlji, ali ni u onim zemljama koje smatra dijelom “ruskog svijeta”. A neposluh uvijek kažnjava na najsuroviji mogući način. Osjetili su to na svojoj koži Čečeni, Gruzijci, Moldavci, a i dalje osjećaju Ukrajinci.
Iako po načinu i posljedicama vladanja odskaču od drugih vladara, promatrajući rusku povijest Staljin i Putin u stvari ne predstavljaju izuzetak nego pravilo. Čvrsta ruka, često uz blagoslov širokih narodnih masa, prijezir prema demokraciji i liberalnim vrijednostima, beskrupuloznost u ostvarivanju unutrašnjopolitičkih i vanjskopolitičkih ciljeva zapravo su uobičajeni modus operandi ruskih vlastodržaca. Staljin je umro u 75. godini i ostao upamćen kao jedan od najdugovječnijih i najokrutnijih diktatora 20. stoljeća. Putin je nedavno proslavio 72. rođendan. I na dobrom je putu da 21. stoljeće obilježi na sličan način.
24 sata.hr