Svakome ko želi da zna poznat je krupan doprinos istoriji beščašća koji je svojim idejama dao Dragoš Kalajić. Iznosio ih je na raznim mestima, u raznim prilikama, sa većom ili manjom merom arogncije i okrutnosti. No sve je nadmašio bestidnošću svoje izjave (prenesene u Borbi 2. marta 1994) koja glasi: “Zato, kad sam video kako se Sarajevo puši i gori, moram priznati da sam osetio radost. Sa muslimanima je moguće biti ili u ratu ili u primirju. Mir ne postoji”.
I ovo je izrečeno u prostoru koji bi morao biti rezervisan za toleranciju, jer se u njemu skladište plodovi ljudskog duha nezavisno od kulture koja ih je dala – u Biblioteci (grada).
Zbog ovih neronovskih sklonosti moga sunarodnika (avaj!), ja se u svoje ime, jer ništa osim toga nemam, izvinjavam svim onima koje je ova izjava morala surovo da pogodi i molim ih za oproštaj.
D. B.
