Pred svake izbore u Srbiji, Vučićevi ambasadori dobre volje pošalju nam poziv za izbore na adresi na kojoj nismo vec skoro tri decenije. Uredno smo i ovih dana dobili poziv za referendum, (a što se može vidjeti u priloženim snimcima), a ne sumnjam da ćemo dobiti i poziv za glasanje na izborima u aprilu.
Vasiljko Vukoje, specijalno za Portal Forum iz Adelaide
Koliko mogu redovno pratim ono sto se dešava u Srbiji, što se odražava na moje dnevno stanje jer zbog vremenske razlike, često osvanem za kompjuterom. Ali, ništa me ne može zasmetati vise od saznanja, koliko vlast u Srbiji moze lagati, odnosno obmanjivati narod, ali ne samo u njenim granicama, koje su opet posebno pitanje, nego i po bijelom svijetu, ukljucujuci i daleku Australiju.
Nerijetko čujemo gospodara Vučića II (ipak je prvi, pravi gospodar Vučić za ovoga bio gromada) kako se obraća naciji oko situacije u Australiji, a posljednji slučaj je bio oko Novaka Đokovica, kad je AV besramno lagao da je ambasador Srbije u Australiji uputio protest. Kakav protest i kome, kad Srbija već dugo nema ambasadora u Kanberi.
Iako „neprijateljske emigracije“ više nema, najmanje 99% Srba u Australiji pojma nema kako se zove ambasador Srbije onda kad ga ima, a kontakti ove demo(n)kratske vlasti Srba u Australiji svode se na novčane pošiljke (polu)gladnim članovima familija u Srbiji, Republici Srpskpoj i Crnoj Gori.
Stari useljenici kažu da je medijska blokada u doba Josipa Broza Tita bila mnogo manja, jer su se ljudi na različite načine dovijali da čuju i drugu stranu priče, dok, paradoksalno danas, mediji i Crkva u Australiji, preko ovdasnjih novina i TV programa, znaju i čuju samo jednu i to naravno, istinu SNS-a i diktatora Vučića.
Dakle, ako ogromna većina stanovništva na jugu Srbije zbog nedostatka savremene tehnologije i pracenja samo jedne, državne televizije, nema pojma o stvarnoj situaciji u Srbiji, najveći broj Srba u Australiji, jednoj fenomenalno uređenoj pravnoj državi s najrazvijenijim sredstvima komunikacije, potpuno isto, pojma nema o onome sto se dešava u zemlji njihovog rođenja, pa imam dojam da npr. jedan brat koji zivi u Kursumliji, a drugi u Sidneju jednako misle i znaju da je Vučićeva Srbija ekonomski tigar i država blagostanja u kojoj samo sto nisu počeli dolaziti radnici iz Švedske, Švajcarske ili Norveške.
Kao izbjeglice iz rodnog Dubrovnika lutajući prostorima nekadašnje zajedničke države Juznih Slovena, kraće vrijeme moja porodica i ja, živjeli smo kod zenine familije u Bariču kod Obrenovca, odakle smo 1995. godine otišli u Adelaide u kojoj živimo i danas.
Pred svake izbore u Srbiji, Vučićevi ambasadori dobre volje pošalju nam poziv za izbore na adresi na kojoj nismo vec skoro tri decenije. Uredno smo i ovih dana dobili poziv za referendum, (a što se može vidjeti u priloženim snimcima), a ne sumnjam da ćemo dobiti i poziv za glasanje na izborima u aprilu.
Zamišljam koliko samo ljudi koji su umrli a koji su rođeni u Srbiji, i oni koji odavno u njoj ne žive dobijaju pozive za „potvrđivanje Srbije kao raja na zemlji“ . Ne znam da li bi plakao ili smijao se, kakva je to država Srbija i kakvi su to birački spiskovi na kojima se nalaze ljudi koji nisu drzavljani Republike Srbije (osnovna povreda Ustava), koji su bili kratko vrijeme prije odlaska u daleku Australiju. A koliko je takvih slučajeva?!
Lakrdija se nastavlja i poslije izbora, jer koliko pamtim, strani faktor na izborima, odnosno međunarodni posmatrači, uglavnom su izborima davali postizborni legitimitet i legalitet.
Tužno!
