Nakon gromoglasnih najava zasjedanja Skupštine Republike Srpske predsjednik ovog bosanskohercegovačkog entiteta Milorad Dodik pozvao je građane iz svih krajeva „republike“ da se sjate u Banjaluku prošlog četvrtka (18. aprila/travnja), a u najavi mitinga na glavnom banjalučkom trgu naglašeno je da su pristigli i autobusi iz Srbije, iz Novog Sada, Šapca, Bajine Bašte…
Piše: Dragan Banjac, za Radiosarajevo.ba
Po ko zna koji put predsjednik RS Milorad Dodik je negirao genocid u Srebrenici i poručio da ovaj entitet treba da bude u sastavu Srbije a ne Bosne i Hercegovine.
Prvi je govorio „beg od Laktaša“ a počeo je veoma smušeno. „Na dan kada se to bude odlučivalo u Njujorku naša vlada i čitavo rukovodstvo RS čitav dan će provesti u Srebrenici. Da im pokažemo da Srebrenica pripada Republici Srpskoj! I da se ne stidimo Srebrenice. Dok ovo izgovara iza njega plješću „visoki“ gosti iz Srbije, Nikola Selaković i Ana Brnabić. A već sledeći dan, govorio je Dodik, što god tamo napisali, molim vas – ne čitajte!
Dodik – ogromna greška
Da je sve otišlo u bestragiju govore slijedeće riječi predsjednika RS: „Ništa se promijeniti neće, u udžbenike ništa neće ući, nećemo im dati nikakav značaj!“ Pokušao je i da odglumi empatiju, svim stradalim izrazio je „poseban pijetet“ i njihovim porodicama saučešće.
Dodik je ogromna greška! Za njegov uspon vidim tri krivca: Deset odsto Sarajevo, 40 odsto Beograd i 50 odsto krivice bacam na Zapad. Da je bilo razuma ne bi ni izabran na onoj maratonskoj sjednici u Bijeljini (bio sam izvještač za Našu Borbu i ispijao čajeve sa Vestendorpom) kada je prevagnuo glas Bošnaka pod temperaturom.
Taj drznik, kojeg i dalje trpi nemački nameštenik u BiH, imao je obraza da kaže na skupu u Banja Luci da je u Srebrenici bio zločin „na kraju rata, nakon zamora, mržnje i stradanja, osveta, ali nije bio genocid“. Dobro, majstore, kako je moguće da su „borci“ umorni od rata odjednom dobili elan za klanje i ubijanje Bošnkaka!? I, zar nije logičnije da se na kraju rata svi fino raziđu svojim kućama.Ne, trebalo je Srebrenicu očistiti od „Turaka“. Sram vas bilo!
Stalno se čudim zašto slabi govornici ne napišu svoje slovo. Evo kako je na mitingu protiv Nacrta rezolucije UN „iz glave“ govorila članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović. „Nema malih i velikih žrtava. Nema. Sve su žrtve – žrtve. Nema kuće, ni srpske, ni hrvatske ni bošnjačke koja je raskućena a da to nije tragedija. Iako smo mi koji obavljamo ovako važne pozicije (sic! – p. D. B.) u stanju da to kažemo zato što to mislimo, onda to očekujemo i od drugih, od onih s kojima živimo, da isto tako misle, da isto tako kažu, da ne varaju, da ne lažu, da ne pokušavaju na svaki mogući način da nas ocrne, nego da budu ljudi i da kažu: sve majke isto plaču, svi očevi isto tuguju i sve braće i sestre isto tako tuguju“.
Još jedan „genije“ nastupio je na Dodikovom mitingu, predsjednica Narodne skupštine Republike Srbije Ana Brnabić. „Dan nakon usvajanja ove rezolucije, ukoliko je budu usvojili, mi ćemo istaći našu zastavu, mi ćemo istaći našu srpsku trobojku i pokazaćemo i ovoga puta duh prkosa i ponosa. A kada imate takav duh, takvu ljubav, takvu želju onda ne možete a da ne pobedite. Poštovani prijatelji, Srbija će biti uz Srpsku dok je sveta i veka. Živela Srpska i živela Srbija!“
Miloradov vašar nije okupio čitavu „državu“. Njegovi mediji su izvještavali da je šljeglo 50.000 duša, ali brojku mu je srušio beogradski Arhiv javnih skupova koji je jedva (ne zna se da li su brojali i drveće) namirio devet hiljada. Dodikova priredba je manjkava i na planu jedinstva; opozicija se nije odazvala skupu s obrazloženjem da je jednostranački i podrška samo Dodiku.
Banjalučki drznik se nada da će Donald Tramp ponovo ući u Bijelu kuću a ufa se da bi američki predsjednik mogao da podrži otcjepljenje njegovog (tamnog) vilajeta, ne znajući da, kako kažu Dalmatinci, Tramp drži do njega „kao do Jozinog tovara“. Ni ovaj skup nije prošao bez baljezgarija. Čovjek koji je u stanju da javno svoju matičnu državu nazove sra*em, a novinarki kaže da je krava i dalje umišlja da je državnik. Klicalo se Srbiji, Rusiji i Republici Srpskoj.
„Visoki“ gosti iz Srbije su, zapravo, politički kepeci. Nikolu Selakovića niko ovde ne doživljava ozbiljno, a bivša premijerka i odnedavno predsjednica Narodne skupštine je ubogi lik, tribada. Predsjednica Srpske stranke Zavetnici Milica Đurđević Stamenkovski trenutno je u „čekaonici“, čeka Vučićeve mrvice i bez ikakvog osnova je išla u Banja Luku. Takvi su najopasniji. To su oni poput Aleksandra Šapića koji su godinama napadali Vučića i na kraju mu „poljubili ruku“. Ona je na mitingu bila na nekoj vrsti prijemnog ispita na kojem je valjalo iskazati što više patriotizma. Rekla je da su se na Trgu Krajina „sabrali Srbi“ koji su došli da daju podršku Srpskoj i da pošalju poruku sabornosti i jedinstva i „odlučan odgovor“ da ono što se priprema Srpskoj nećemo dozvoliti. Na ispitu je poentirala rekavši da su Srbi uvijek uz Srbe, a Drina linija koja razdvaja samo dva plućna krila – Srpsku i Srbiju. Sve u svemu i gosti i njihove poruke su tanjušne, a ništa se ne bi primijenilo i da je Miloradu došao kompletan državni vrh iz Srbije.
Neko je primjetio da je na Dodikovom derneku bilo više građana Srbije, nego Banjalučana, čime je vraćen dug za uvoz birača za izbore 17. decembra prošle godine. Banja Luka, ipak, nije palanka, u njoj je ostalo zera nekadašnjeg, gradskog, gospodskog. Znam neke Banjalučane koji su tog dana sigurno ostali u kućama i stanovima i navukli zavese da ne bi čuli uvrede tipa „muslimančine“, da je BiH sra*nje i slično. Takvi ne idu na koncerte Arkanove udovce i sličnih „diva“, ne oduševljavaju se „štraparijadama“, sjedenjem pored lampeka (lok. kazan za pečenje rakije) ili okretanjem pajceka na ražnju…
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici „Ja mislim“ su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba (Tekst je prvobitno objavljen na portalu radiosarajevo.ba a prenosimo ga uz saglasnost redakcije i autora)
