“Prvi put osudiš, drugi put osudiš blaže, treći put notiraš, deseti put odmahneš rukom: ah, opet Ljubo…”
Andrej Nikolaidis
Crnogorsko pravosuđe je opet, po ko zna koji put, poslalo poruku: slobodno nastavite sa svojim kriminalnim gadlukom. Slobodno prijetite da ćete silovati dječicu Ljubomira Filipovića. Neka njihove drugarice i drugovi čuju o tome. Da imaju o čemu pričati u vrtiću i školi. Djecu treba na vrijeme upoznati sa surovošću svijeta, je li tako, tako je hvala. Mi ćemo to okarakterisati kao prekršaj; kao kad parkirate na pješačkom prelazu, otprilike. Slobodno – kaže naše bazduljavo pravosuđe – prijetite likvidacijom Ljubomira Filipovića i njegove porodice. Slikajte se sa dugim cijevima – ne brinite, niko vas neće pitati otkud vam to oružje. Mi ćemo vas kazniti sa pišljivih, zlo-stimulativnih 250 eura. Dobar fašista toliko potroši dnevno na svoje kampanje mržnje.
Oni koji, uz aktivnu asistenciju crnogorskog pravosuđa, sprovode kampanju koja za cilj ima da Filipovićima život u Crnoj Gori učini nemogućim, a Ljubomira prisili da se isključi iz javnog života, nije „spontano organizovano“. Stvari kakve su „spontano organizovanje naroda“ i „spontane kampanje zastrašivanja“ ne postoje.
Kampanja o kojoj govorimo je dobro organizovana i sprovodi se po jasnoj šemi i kroz prepoznatljive punktove za trovanje javnosti. Filipović je precizno naveo i matricu i realizatore i inspiratore. Džabe. Pretpostavljam da zastrašivanje porodice i prijetnje jezivim seksualnim nasiljem nad djecom spadaju u one porodične vrijednosti „tradicionalne Crne Gore“o kojoj kao crvi na lešu zadrigli, od moći pijani četnički bašibozuk lupeta u Skupštini Crne Gore.
Istovremeno, sprovodi se kampanja dehumanizacije Ljubomira Filipovića. Taj je čovjek izložen brutalnoj javnoj poruzi: prezgodni jebači, gorštački bredpitovi skriveni iza kompjuterskih tastatura sprdaju se sa Ljubovom figurom. Čovjeka neprekidno predstavljaju kao svinju. Demonstriraju new age četnički humor kroz šale kakve je ona o „odstrelu vepra“. Ubiti Ljubomira Filipovića isto je što i ubiti životinju, poručuju. Dio kampanje je i Željko Ivanović, koji u svojim tekstovima Filipoviću oduzima sve ljudske osobine, pa ga, između ostaloga, svodi na „fleku“. Kakvu fleku, Željko? Možda fleku od krvi? Recimo krvi koja će pasti onda kada neko fizički napadne Filipovića? Kada se desi napad koji ti, kako si napisao, razumiješ?
Na šta još računaju kreatori kampanje protiv Filipovića? Na to da će javnost, ako kampanja bude dovoljno dugo trajala, prestati da reaguje. I prestala je: iako nikada i nije adekvatno reagovala.
Prvi put osudiš, drugi put osudiš blaže, treći put notiraš, deseti put odmahneš rukom: ah, opet Ljubo… Stanje je ovakvo: kampanje zastrašivanja i dehumanizacije protivnika vlasti danas su u Crnoj Gori posve normalizovane, te gotovo-pa-legalizovane.
Kampanje dehumanizacije po pravilu završavaju nasiljem za koje su djelatna priprema. To je notorno. Načinjen je ozbiljan napor da se u javnosti stvori slika kako je Ljubomir Filipović zaslužio nasilje koje će biti sručeno na njega. Nakon duge i opsežne takve kampanje, ne postoji sumnja da je bezbjednost porodice Filipović ozbiljno ugrožena. U toj bestidnoj, bestijalnoj raboti, država Crna Gora je saučesnik.
(CDM, foto: Gradski.me )
