Zoran Teofilović
Nakon trideset punih godina
Nađoh se sa prijateljem
S kojim sam u mladosti
Kako se ono kaže
Bio i varen i pečen
Slušao istu muziku
Čitao knjige
Gledao filmove
Imali smo identične poglede na svijet
Zajednički se gnušali primitivizma
Prezirali uske poglede na život.
***
On mi nakon uvodnog
Đe si? Šta ima?
I ispijanja prve ture pića
Pođe pričati masne viceve
Nevješto imitirati
„Gidrine“ fazone
Iz „Ludih godina“
Hvaliti se kako
Dok sluša narodnjake
(Ništa bez njih!)
Može pojest’
Pola praseta
I popit’
Burence „Hajnikena“
Kako ponekad išamara ženu
Kad neće da mu pijanom
Raširi noge i da se poda.
***
Prelazi potom na Tajvan i Kinu
Čipovi, jarane!
Kratko sumira i Bliski istok
Bistri svjetsku politiku
(Ide to njemu)
Spominje duboku državu
Pa Ukrajinu
Prstima nabraja
Važna vojna uporišta
Soledar
Paraskovjevka
Objašnjava kako bi on
Riješio situaciju za dvije nedjelje
Samo da mu neko dozvoli da „posmenjiva“ nesposobne generale.
(Ne govori na kojoj strani, a ja se ne usuđujem da pitam.)
Šara on tako po svjetskim problemima, a nikako da se dotakne domaćih…
***
Govori usput
(kao da je to totalno nevažno)
Kako nema posla
Ništa ne radi
Da ga sve boli
Da je na trodonima
Ne može spavati
Pa po cijelu noć
Gleda porniće
A zatim nastavlja
(Ne posustaje)
Priča dalje sa gađenjem
O „pederima“
„Lezbejkama“
„Ciganima“
Izbjeglicama što nadiru odozdola
Iz Sirije, Afganistana, „sjeme im se zatrlo, dabogda!“
Zaključuje da je
Hitler imao i dobrih ideja.
***
Potom zastade k’o oparen
Nešto ga prenu
Prekide misli
Kao da se nečeg sjetio
Zabrinuto me upita:
– Je l’ zajeban taj vaš rasizam?
Gled’o ja na televiziji, baš se mrzite
Niste normalni
Vi tamo preko bare!
Pa mi bolje od Kolumba
Pođe (raz)otkrivati Ameriku
Rastavljati je na proste faktore
I najmanje zajedničke sadržioce
Ubjeđujući me
Kako mi tamo spavamo
U radnim odijelima
Jer radimo dan i noć
Kuća-pos’o, pos’o-kuća
(Pjeva neku pjesmu)
Uvjerava me da po „njujorcima“
Umiru po ulicama
Bez zdravstvenog osiguranja
Dodaje:
Vi ćete ubrzo propasti!
Samo dok dolar oslabi.
***
A ja ga zatečen
Gledam s nevjericom
Iznenađen
Kako me, sa ovim vi, vi ,vi, lagano svrsta u Amerikance.
(Tako me je, mislim se, vjerovatno i devedesete klasificirao, ubacio bez odobrenja u nečiji tor.)
Htio sam ga
Nakon toliko godina neviđenja
Svašta nešto upitati
Je l’ čit’o
„Šindlerov Lift“
„Pacijent iz sobe 19“
Da l’ je gled’o išta od
Kokana Ili Frljića
Sluša li „Goribor“, „Detour“
Čita li Velikića
Ili Ivančića u „Novostima“
Boru Dežulovića
Jergovića, Basaru?
Ali odustadoh
Shvatih da bi
Bilo uzalud.
***
Pijemo tako dalje
Pušimo
Pa će on:
– A ti, sve ono po starom?
Bratstvo!
Jedinstvo!
Mir!
Mendela!
Luter King!
Mater Tereza!
Pizda mater’na!
Pa ne čekajući odgovor nastavi:
– Ti ode, tol’ko godina vani, a ništa se nisi promjenio.
– Ja sam i otišao da se ne promjenim!
(moj odgovor nije ni registrov’o)
***
Cirkali smo dalje
Onda ga je piće preuzelo
Počeo je pričati ono što inače
Trijezan misli
Veličao svoje, nipodaštavao druge.
Znao je kao što sam i ja znao
Da to kod mene ne pije vode
Da je našem prijateljstvu došao kraj.
On je tako izabrao, on je tako htio
Da završimo jednom za svagda
A meni nije preostalo ništa drugo sem
Da se po prvi put te večeri
Složim s njim
Nekad jedan, a danas dva svijeta
Šteta, jebiga….
Prvo lice jednine, 18.03.2023.
Peščanik.net, 23.03.2024.
