Istina, ustaše jesu pokazivali agresivnost i nemilosrdnost. Ali ne u borbi nego u masovnim ubijanjima žena, staraca, djece i ostalih civila
Piše: Hrvoje Klasić
Za većinu srednjoškolaca norijada je dan predviđen za zabavu i, kao što sam naziv kaže, ludiranje po gradskim ulicama. Nažalost svake godine neki maturanti nastoje iskoristiti taj dan kako bi pokazali da su veliki frajeri, ali na potpuno pogrešan način. Ovaj put ću izbjeći priču o (prekomjernom) opijanju i osvrnuti se na pjevanje ustaških pjesama, izvikivanje ustaških pozdrava i isticanje znakova i simbola koji su u suprotnosti s Ustavom i zakonima RH. I znam da među navedenima ima onih koji su iskreni desničari i nacionalisti. Takvih je bilo oduvijek, pa što ih ne bi bilo i danas?! Ovo ne pišem zbog njih jer takvima nikad argumenti i činjenice nisu bili potrebni kako bi donosili zaključke i kreirali stavove.
Pišem ovo zbog svih onih za koje, možda naivno, vjerujem da su zbunjeni često kontradiktornim informacijama koje do njih dolaze ili da jednostavno ne znaju istinu, ali im je lakše i oportunije pridružiti se skupini onih koji su glasniji i agresivniji. Krenut ću odmah s konstatacijom koju ću onda ukratko elaborirati. Dakle, ako u prošlosti tražite uzore, tj. nekog tko je bio hrabar, požrtvovan, tko je vlastitim zaslugama postizao uspjehe, tko je pobjeđivao u velikim bitkama i tko je bio spreman žrtvovati vlastiti život za obranu Hrvatske…onda to nikako nisu bile ustaše. A evo i zašto.
Ustaška organizacija nije osnovana u Hrvatskoj niti su se njezini članovi bavili ilegalnim aktivnostima protiv velikosrpske ideologije u samoj Hrvatskoj (Jugoslaviji). Ustaški pokret osnovan je u emigraciji, gdje su sredinom 1930-ih njegovi članovi, uključujući vodstvo, živjeli mirnim životom i gotovo odustali od borbe za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku. Odluku da se ustaše 1941. vrate u Hrvatsku nisu donijele ustaške vođe, već fašistički vođa Benito Mussolini i nacistički vođa Adolf Hitler. Drugim riječima, ustaše nisu ispalili niti metka da bi osvojili vlast u Zagrebu. Vlast su im poklonili Nijemci i Talijani, naravno uz veliku teritorijalnu i materijalnu cijenu.
Međutim, iako im je poklonjena vlast na teritoriju današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ustaše od nastanka do nestanka NDH nikad nisu mogli reći da gospodare tim područjem. Zašto? Zato što su iz dana u dan sve većim dijelovima NDH gospodarili partizani. Premda su ih omalovažavali i nazivali šumskim razbojnicima, banditima i pljačkašima, ustaše su pred partizanima bili nemoćni. Nije im pomagalo to što su bili brojniji i daleko bolje naoružani. Jednostavno nisu imali dovoljno hrabrosti niti vojničkog umijeća da slome partizanski pokret. Sve najveće bitke protiv partizana odigrale su se na području NDH, ali niti jednu od tih bitaka nisu samostalno vodile (a kamoli dobile) oružane snage NDH. Nijemci i Talijani su vrlo brzo shvatili da su vojnici NDH za to nesposobni, te su uzeli stvar u svoje ruke. U svim tim bitkama ustaše (i domobrani) su sudjelovali tek kao njihove pomoćne čete.
Istina, ustaše jesu pokazivali agresivnost i nemilosrdnost. Ali ne u borbi nego u masovnim ubijanjima žena, staraca, djece i ostalih civila. Naposljetku, kad je trebalo pokazati da su za dom spremni umrijeti, tj. da će prije za Hrvatsku žrtvovati vlastite živote nego je napustiti, odlučili su bez velikog otpora pobjeći iz Zagreba. Naravno da su prvi pobjegli najviši ustaški dužnosnici, poput Ante Pavelića i Andrije Artukovića, ne mareći za svoju vojsku, kao ni za sugrađane, koji su naivno vjerovali u njihove priče o domoljublju i žrtvovanju za Hrvatsku.
Za razliku od ustaša, komunisti su, iako im je djelovanje već 1920. bilo zakonski zabranjeno, ostali cijelo vrijeme u zemlji. Borili su se protiv kralja u Beogradu i velikosrpske ideologije, organizirali proteste, štrajkove, atentate. Zatvarani su, mučeni i ubijani, ali nisu odustajali. Baš zbog toga se njima, a ne ustašama, iz godine u godinu pridruživao sve veći broj mladih ljudi. Za razliku od ustaša, komunisti su organizirali partizanski pokret bez strane pomoći. U velikim bitkama nisu im bokove čuvali moćni saveznici. Slobodne teritorije, posebno na području NDH, oslobađali su sami, bez ičije pomoći. Oružani otpor Nijemcima, Talijanima i vojsci NDH podrazumijevao je nevjerojatnu hrabrost. Kakvu, takvih razmjera i s takvom efikasnošću, nije pokazivao nitko u okupiranoj Europi. Za razliku od ustaša kojima je vlast u državi poklonjena, partizani na čelu s komunistima su vlast sami osvojili.
24sata.hr (Tekst prenosimo uz dozvolu autora)
