Igor Galo
Nije riječ o Zoranu Milanoviću, o nama je riječ! O tome kakvog ga u ovom trenutku javnost, politička vrhuška, mediji i građani doživljavaju.
Na sve strane udara željeznim čekićem u glave Zoran Milanović. Zagazio je duboko ispod crte koja označava minimum općeprihvaćene socijalne norme da se mišljenja – politička kao i sva ostala – moraju iznositi pristojno, odnosno da su nesuspregnuti bijes i vrijeđanje neprihvatljiva oružja u borbi za vlastite stavove i ciljeve“. I „Kod Hrvata i ostalih naroda i narodnosti bečki bonton je u ovoj stvari – out.
Ali, ali. „Kad takav načelno nepoželjan govor doživljavaju (a to smo mi) kao „moralno opravdanim“, tada njegova grubost, netaktičnost i neprikladnost pada posve u drugi plan,“ itd, na sličan način.
Što reći o pričama o pristojnosti i uljuđenosti u ova vremena? Od prvog zasjedanja HDZ-a u baraci na Jarunu ukinuta je svaka pristojnost, ukinut je minimum „općeprihvaćene socijalne norme“, do tada donekle poznate u Hrvatskoj. Uvedena je norma „nesuspregnutog bijesa i vrijeđanja kao jedinog prihvatljivog oružja u borbi za vlastite ciljeve“, i to traje do danas. Ugrađeno je u temelje ove države, naravno i u Ustav, pravosuđe, političke stranke, i u Sabor.
Kmetovi su to prihvatili, za to glasaju i tu nema spora. Zabuna je u tome što je demokracija donekle moguća jedino u građanskom društvu, ali ne u plemenski uš(s)trojenom društvu.
Zato problem nastaje kad Predsjednik države, ničim izazvan, iskoči iz uzornog kućnog odgoja, genetski ugrađenog bečkog bontona … i onako uljuđen, otmjen progovori jezikom kojeg ova publika jedino razumije – a to je prostakluk na razini ulice, plinskih boca i šatoraša… Razumijem i njega i pučanstvo, jer jedino se prostačkim jezikom može opisati dimenzije gnjilosti koja nas okružuje.
Međutim, ankete pokazuju da ga dvije trećine građana podržava baš u takvom nastupu, ali ne zbog prostakluka nego zbog toga na što – upotrebom prostakluka ukazuje na zlo koje građani svakodnevno doživljavaju proteklih trideset godina. Tu je čini se cijeli establišment na vlasti „ujeo za dupe“.
Ništa tu ne bi bilo posebno čudno, dapače bilo bi pohvalno, da i Predsjednik i Premijer nisu „porođeni“ ispod skuta „barakera s Jaruna“ i „spod šinjela“ Mate Granića – svojevrsnog preteče Njonji. Što će reći – proizvod su režima. Obojica su pravnici. Jadni, kao pojma nisu imali kako im sustav funkcionira kad su bili ili su trenutno Premijeri RH. Družina su iz istog legla. Jedan kao nagnut „lijevo“, a drugi kao „desno“?! Mož’ si mislit!
Pada mi na pamet slučaj Thomasa Manna iz 1933. godine kada je književnik i nobelovac shvatio što se u Njemačkoj njegova vremena događa. Možda uvaženi nobelovac i ne bi tako brzo suštinu zla shvatio da mu supruga nije bila Židovka. Ne uspoređujem se s čovjekom, ali konstatiram da je moja sreća da mi je žena Srpkinja, što i sada dođe na isto kao da je Židovka u Njemačkoj i Srpkinja u Hrvatskoj. Tako da sam i ja po „ubrzanom dolasku pameti iz dupeta u glavu“ shvatio što se plete oko nas još u vrijeme kad „ideologija barakera“ još nije metastazirala u sve pore ovog jada od države. Za razliku od Predsjednika – Thomas Mann i ja smo brže reagirali na pojavu zla!
Na sreću za sve nas Hrvate ovo je terminalna faza ovog režima, govorim riječima liječnika koji vam gleda u zdravstveni karton. S tim da u ovom slučaju neće biti ni palijativne skrbi – svi su digli ruke od nas!
Uglavnom, da se vratim u tu 1933. godinu. Obitelj Mann je napustila Njemačku i preselila u Švicarsku. Kulturna javnost, mediji… pitali su ga što je razlogom za takvu naprasnu i iznenađujuću odluku. Thomas Mann koristio je prostački vokabular opisujući Njemačku tog vremena, agresivni nacizam i Hitlera kao razloge svog preseljenja i napuštanja domovine. Novinari, zgroženi njegovim prostačkim jezikom zamjerili su mu civilizacijske standarde u komunikaciji… na što je gospodin Mann odgovorio da on, kada se obraća nekome, bira riječi koje će dotični najbolje razumjeti.
Naš Predsjednik nije u rangu Thomasa Mann-a, ali mu se ne može osporiti da dobro zna kome se obraća kada koristi svoj vokabular i svoj stil. Oni kojima su riječi upućene odmah su reagirali -raspoznajući se – ujeo je mnoge.
A što je pozadina Predsjednikova nastupa, zapravo bila? U ozbiljnim, uređenim državama, predsjednik se ne bi niti oglašavao na teme pravosuđa, a u Hrvatskoj pogotovo, jer je po Ustavu ionako u rangu „fikusa“. Međutim, jedan blagi volej udarac upućen iz Međugorja iz bliske nam susjedne države, uzdrma temelje Hrvatske državnosti, pravosuđa, Vlade RH i čega sve ne… Dva brata, pravomoćno osuđena kriminalca, uz pomoć Gospe međugorske uzdrmale i Vladu i državu Hrvatsku. Šta nas sve čeka, pita se jedan upitnik patnik? Mogu zamisliti da Kerum u nastupu grizodušja ode do Gospe svom drugu u grijehu i obznani svoje tajne, pokaže kopije uplatnica ili fotke kako lijepi fete pršuta po čelima „uglednih“ sudaca u Splitu… onako šale radi pred lokalne izbore u maju.
Radosti našoj nema kraja. Zamišljam kako u odlučnom trenutku za opstanak ove klimave vlasti Todorić istrči u finalnom dodavanju, pa i on obznani svoje tajne fotke sa svojih „USB prutića“, objavi milione koje je utrpavao u džepove svakome u vlasti unazad proteklih trideset godina i time zakuca cijelom sustavu „tricu“- sa sredine terena.
Za sve nas kmetove ovi notorni krimosi, neki osuđeni, a neki u trajnoj sudskoj proceduri, postali su naša jedina nada, spasitelji i heroji – zapravo sveci koji nas oslobođavaju tridesetogodišnjeg zla na svoj raspoznatljivi način.
Naši „partizani“?
Bljak.
(Ovaj tekst Galo je napisao, kako reče u propratnom pismu, sad već davne 2021, godine i učinilo mu se da je aktuelan i za ovu izbornu kampanju u Republici Hrvatskoj. Redakcija Portaa Forum ga sa zadovoljstvom objavljuje a vi prosudite je li Igor bio vidovit).
