понедељак, фебруар 26, 2024

Igor Galo: Sjedim na tuti…

Slične objave

Podeli

Sjedim na tuti, listam dnevni tisak i mislim o policijskom satu koje Slovenci provode nad svojim građanima, a kako stvari stoje i druge „demokratske“ zemlje Europe razmatraju slične mjere – za zdravlje „duha i tijela“ svojih građana.

Naravno, padaju mi na pamet „policijski sati“ koje je provodila nacistička Njemačka, ustaška NDH i brojne druge „uzorite“ države… nad svojim građanima. Tada je bilo zajebano – opasni ilegalci, mnogo neprijatelja države – ali nije bilo virusa… Nešto se ne sjećam da se u Jugi provodio „milicijski sat“, vjerojatno su bile neke druge mjere?!

Tko su sada „neprijatelji države“ ? Unazad trideset godina promijenili su se neprijatelji, onih „remetilačkih“ više nema, sada neprijatelj čuči u nama, najviše među nama Hrvatima – da li kao virus ili neka druga ugroza, saznati ćemo?

Čini se da smo iskoristili „demokratske“ promjene kako bi mogli vratiti demokraciju, vratiti policijski sat, zatim vratiti sat unazad i vrijeme u srednji vijek… Ide nam!

Glede „moga zdravlja“ pitam se kakvu bi eventualnu korist mogao imati ja od zavođenja policijskog sata u svom gradu Puli u vremenu od 21.00 do 06.00 sljedećeg dana. Tko je u to doba u gradu? Što u mom gradu, koji je „mrtav“ već godinama u ovo doba jeseni i dolazeće zime, ima što raditi? Djece u to vrijeme sigurno nema, nema ni nas penzionera – kao najugroženijih građana! Eto, mene nema već godinama nakon 19.00 sati u gradu – zahvaljujući NJOJ, da budem iskren, koja me čuva i pazi!

Tko bi i u neka bolja vremena imao što tražiti u gradu bez ikakvog sadržaja nakon 20.00 sati, ukoliko za sadržaj ne smatramo supermarkete, „automat klubove“, kladionice ili neke druge „klubove“ koje naša nazovi elita posjećuje i pod “policijskim satom” i bez njega.

U ova zla vremena kada ovoj našoj generaciji „odjavna špica“ pomalo curi i najavljuje „happy end“, sjedim dosta učestalo na tuti sve osamljeniji, pa se prisjetih vremena kada su na „tuti“ sjedili građani Rima, jedan pored drugoga u nizu, zabavljeni politikom, financijama, ljubavnim dogodovštinama i ljubavnim jadima… olakšali si dušu i tijelo, pozdravili se sa susjedima na „istom“ poslu i krenuli u nove radne pobjede – rasterećeni… a evo mene, još uvijek mislim o „policijskom satu“, nerasterećen.

Zamišljam si kakav bi bio učinak da na primjer naša vlast, kao nekadašnja u starom Rimu, zasjeda i donosi odluke na kolektivnim seansama „rasterećenja“… mislim da bi i oni i narod bili sretniji i zadovoljniji!

foto: Igor Galo

Za dobrobit i napredak ovog naroda ja bi policijski sat zaveo od 08.00 ujutro do 17.00 poslije podne. To bi dalo višestruko pozitivne rezultate, ne na CORON-u nego na učinkovitost svih službi i djelatnosti u zemlji.

Sve što treba, kruh, mljeko, jogurt, plaćanje računa …obavilo bi se do 08.00. Djeca bi bila u vrtićima i u školi, Saborski zastupnici u Saborskim klupama, a ne u saborskom kafiću, Vlada u Banskim dvorima, suci na sudu, DORH na istragama o korupciji kao i policija, seljaci na poljima, uhljebi – za kaznu na svojim uhljebničkim mjestima, a prava radnička klasa – gradila bi Njemačku. Od 17.00 do 21.00 okupila bi se obitelj, večerala, pogledala dnevnik HTV-a, roditelji uspavali djecu, a zatim otišli na piće ili šetnju u toplu jesenju noć.

Zamislih tu romantiku i odmah mi bi lakše. Tako rasterećen odoh i ja na spavanje.

Prilažem jednu fotku mjesta gdje su ozbiljni ljudi koji su vodili ozbiljnu Imperiju donosili važne odluke za prosperitet te iste Imperije. Pored svega onoga što je “voda odnjela” ostalo je još mnogo toga čemu se divimo i što i danas predstavlja osmišljenu državu. Po svemu što nam se trenutno događa – osmišljena država nije naš cilj!