петак, октобар 18, 2024

Došli do zida

Slične objave

Podeli

Predsednik Upravnog odbora Centra za evropske politike Srđan Majstorović i predsednik Građanskog demokratskog foruma Zoran Vuletić, o evrointegracijam i spremnosti i volji Srbije i njego vođstva u pogledu priključenja Evropskoj unjii, u emisiji Kvaka 23 agencije FoNet koju uređuje i vodi Tamara Skroza.

BEOGRAD, 12. septembra 2021. – Suštinskih promena nema i zato sam skeptik da će do decembra u evriontegracijaama biti otvoren bilo koji klaster, kaže predsednik Upravnog odbora Centra za evropske politike Srđan Majstorović, dok predsednik Građanskog demokratskog foruma Zoran Vuletić tvrdi da se nova poglavlja ne otvaraju zato što smo ponovo došli do „zida koji se zove Kosovo“.

„Mi smo došli do inflacije samita, imamo ih skoro svakih mesec dana. Najpre smo imali samit na kome su učestvovali predsednici odnosno premijeri država regiona na Prespanskom jezeru, zatim smo imali Bledski bezbednosni forum, odnosno strateški forum, pa imamo Samit na Brdu, u oktobru ili novembru nas čeka Samit otvorenog Balkana. Možda je u ovom trenutku potrebno malo više vremena i malo manje frekvencije ovakvih sastanaka a malo više vremena i pozitivne političke volje da se neke od dogovorenih stvari implementiraju, odnosno da se primene u praksi“ kaže Majstorović.

Vuletić pak smatra da ne možemo mnogo da očekujemo ni od ovog samita, samim tim ni od predsedavanja Slovenije u narednih pet-šest meseci, jer iz svega ovoga ne možemo da pronađemo ni jednu kopču da će biti drugačije. „Verujem da imamo podršku Evropske unije i ona u nekim momemtima pokazuje mnogo više želje i entuzijazma da se mi prikčjučimo, mnogo više nego što sami pokazujemo. Ali, mora odavde da krene indukcija, odavde mora da se vodi politika koja će da pokaže da mi to stvarno hoćemo“

Foto: vikipedija

Majstorović: „Insistiranje na odgovornosti samo jedne strane, u ovom slučaju EU, je upravo polulistička mera kojom se odgovornost za nečinjenje u dosadašnjem procesu evropskih integracija n neki način transferiše ka Briselu. Na taj način se dezavuiše u siština procesa evropskih integracija jer je proces evropskih integracija – procesu unutrašnjih promena, promena koje bi trebalo da dovedu Evropu u Srbiju a ne isključivo Srbiju kao državu da postane članica EU“.

Vuletić: Šta znači kada nam, evo deseti put, kažu, i petnaesti – da moramo da rešimo bilateralne probleme u regionu! Da budemo potpuno otvoreni i jasni, to se odnosi na Kosovo. Voleo bih da pričamo o ekologiji, o bari Revi, o Košutnjaku ili o zagađenju Smedereva ili Bora. To su jako velike i teške teme ali kvalitetno ni to ne možemo da rešimo, dok ne rešimo ovo. To, naravno, ne znači da ne treba da počnemo da rešavamo i to.“

Majstorović: „Ne može EU da vodi svoju spoljnu i bezbednosnu politiku ukoliko u ovom delu ‘svoje’ teritorije ima neke aktere koji nisu deo zajedničkog kluba koji imaju posebne veze sa nekim akterima koji su percipirani kao vrednosni takmaci, poput, recimo, Rusije i Kine. Takve zemlje zapadnog Balkana teško će naći stepen poverenja i mogućnost da postanu članice kluba u kome bi trebalo da vlada jedna vrednosna ujednačenost. Kad gledate suštinske promene u Srbiji se malo toga promenilo. Mi i dalje imamo nefunkcionalne demokratske institucije, i dalje imamo pritiske, pretnje i napade na pojedince, medije i nevladine organizacije i još uvek nemamo dogovor oko izbornih uslova i ta situacija utiče na porast nepoverenja unutar pojedinih članica EU u suštinsku posvećenost Vlade Srbije, odnosno političkog rukovodstva Srbije da se zaista situacija u Srbiji promeni u skladu sa onim što su primeri dobre prakse u EU. Tako gledajući realnost, ponavljam da sam skeptik da će biti moguće obezbediti jednoglasnt dvadesetsedmorice i u decembru otvoriti pregovore po bilo kojem klasteru.“

Vuletić: „Što se tiče Evrope i njihovih zvaničnika koji povremeno kažu da je u redu, da reforme u ekonomiji idu kako treba ili već šta, ponekad pomislim, i bojim se da sam u pravu, da i tim ljudima delujemo tako beznadežno i izgubljeno i da su maksimalno snizili kriterijume po kojima nas ocenjuju i da je njima postalo bitno, to jest najbitnije – da ne pravimo veće probleme. Znači, da se zaustavimo samo na desantu helikoptera, da ne bude i mitraljeza.“ (D.B.)