Piše: Dragan Banjac
Danas i sutra su dani osnivanja Bosne i Hercegovine za koju bi se, posebno „posle svega“ (čitaj raspad Jugoslavije kojoj je debelo doprinela Srbija), moglo kazati da je bila normalna država. Ali Bosna i Hercegovina je raspolućena na tri dela i teško je verovati u skoro ponovno ujedinjenje „Jugoslavije u malom“ i današnji i sutrašnji dan malo ko, izuzimajući donekle njen federalni deo, doživljava kao „rođendan“. Jer Republika Srpska ima svoj „dan državnosti“, Federacija takođe i ZAVNOBiH se pominje tek uzgred.
Valja podsetiti da je ZAVNOBiH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) bio je najviši politički – predstavnički i zakonodavni organ Federalne Države Bosne i Hercegovine. Imao je 173 vijećnika, održao je tri zasjedanja, a na poslednjem je prerastao u Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine.
Imao je Prezidijum od 31 člana čiji je predsjednik bio dr. Vojislav Kecmanović, prvi potpredsjednik Avdo Humo, drugi potpredsjednik Aleksandar Preka, treći potpredsjednik Đuro Pucar – Stari a sekretar Hasan Brkić. (Slobodno razmišljajte o njihovim nacionalnostima. Osnivanje ZAVNOBiH-a i njegovo opredeljenje na prvom zasedanju za izgradnju Bosne i Hercegovine kao države i ravnopravne federalne jedinice u okviru jugoslovenske federacije a što je i prihvaćeno od strane AVNOJ-a značilo je da Bosna i Hercegovina nakon 463 godine obnavlja svoju državnost.
Osnivačka skupština, ujedno i prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a održano u noći 25. i 26. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu. Osnivačku skupštinu je činilo 247 vijećnika a od toga 193 delegata sa pravom glasa iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Osnivačka skupština, ujedno Prvo zajedanje ZAVNOBiH–a započelo je sa radom 25. 11. 1943. godine u 19:00 sati a završeno je 26. 11. 1943. godine ujutro u 4:00 sata.
Osnivačka skupština, odnosno Prvo zasjedanje ZAVNOBiH–a je započelo sa prijedlogom izbora Počasnog Predsjedništva koje je jednoglasno usvojeno. Zanimljivo je i počasno predsedništvo ovog tela. U njega su birani: Predsjednik Sovjeta narodnih komesara, maršal Sovjetskog Saveza, Josip Visarionovič Staljin, predsjednik britanske vlade, Winston Churchill, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Franklin Rooswelt, vrhovni komandant NOV i POJ,Josip Broz Tito, predsjednik AVNOJ-a, dr. Ivan Ribar, predsjednik ZAVNOH-a, Vladimir Nazor i predsjednik Izvršnog odbora Osvobodilne fronte Slovenije, Josip Vidmar.
U radnom predsjedništvu su bili: Dr. Vojislava Kecmanović, prvak SDS iz Bijeljine, Predsjednik Radnog predsjedništva, Aleksandar Preko, bivši narodni poslanik HSS-a iz Tuzle; Sulejman Filipović, pukovnik NOV i POJ iz Sarajeva, Novak Mastilović, sveštenik pravoslavne crkve iz Gacka, Rodoljub Čolaković, novinar iz Bijeljine, Avdo Humo, književnik iz Mostara, Đuro Pucar — Stari, člana Oblasnog NOO-a za Bos. Krajinu, člana AVNOJ-a iz Bos. Grahova.
Za sekretare su birani Skender Kulenović, književnik iz Travnika i Ilija Došen, pravnik iz Bosanskog Petrovca.
To je istorija koju bi svi da zaborave. Politička vrhuška u Banja Luci bi da povest počinje od Biljane Plavšić, Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika (slično je i u Sarajevu) i sadašnjeg najvišeg glavara, bega Milorada od Laktaša.
Slovo Viktora Ivančića
Pre jedanaest godina na njemu svojstven način Bosni i Hercegovini je prazni čestitao jedan od najboljih novinara sa bivših jugoslovenskih prostora, Viktor Ivančić. Prenosimo ga u celosti
Naš današnji praznik, koji podsjeća na historijske odluke ZAVNOBIH-a 25.11.1943. o zajednici bosanskohercegovačkih naroda, različito se doživljava u BOSNI I HERCEGOVINI i u regionu. Prateći politička i društvena zbivanja proteklih dvadesetak godina donosimo imena onih koji su zdušno bili za državnost BOSNE I HERCEGOVINE i onih koji su činjenjem i nečinjenjem sve radili da BOSNE I HERCEGOVINE ne bude. Čast nam je zapamtiti ova imena:
Srbija: Radomir Konstantinović, Dragan Banjac, Miladin Životić, Ivan Stambolić, Slobodan Inić, Bogdan Bogdanović, Latinka Perović, Nataša Mičić, Čedomir Jovanović, Žarko Korać, Borka Pavičević, Ivan Čolović, Sonja Biserko, Filip David,Bora Ćosić, Mirjana Karanović, Snežana Čongradin, Nenad Čanak, .. i hiljade građana Srbije za koje se pouzdano zna da su bili protiv projekta ” velike Srbije”.
Hrvatska: Goran Bare, Predrag Matvejević, Viktor Ivančić, Mirko Kovač, Stjepan Mesić, Predrag Lucić, Boris Dežulović, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Miljenko Jergović, Ivica Đikić, Vesna Pusić, Damir Kajin, Ivan Jakovčić, Davor Butković, Ivo Goldstein, Đermano Senjajević-Ćićo, Danko Plevnik, Damir Pilić, Milorad Bibić-Mosor, Vladimir Matijanić, Željko Malnar, dr.Ivo Banac, Josip Boljkovac, Heni Erceg, Denis Latin, Boris Pavelić, Zoran Pusić, Drago Hedl, Ante Nobilo i stotine hiljada građana Republike Hrvatske koji su prezirali projekat “velike Hrvatske”!
Nažalost moramo pomenuti i sljedeća imena. Oni su sve učinili da zaustave “točak historije” i da ne postoji BOSNA I HERCEGOVINA!
Srbija: Nemanja Kusturica, Rajko Petrov Nogo, Dobrica Ćosić, Ljiljana Smajlović, Aleksa Buha, Risto Đogo, Momo Kapor, Bora Đorđević, Isidora Bjelica, Matija Bećković, Milorad Ekmečić, Milijana Baletić, Vasilije Krestić, Kosta Čavoški, Slobodan Milošević, Života Panić, Aca Vasiljević, Borisav Jović, Veljko Kadijević, Joco Marjanović, Smilja Avramov, Vojislav Koštunica, Dačić Ivica, Vojislav Šešelj, Nikolić Tomislav, Bata Živojinović i stotine hiljada građana Republike Srbije željnih “etničkih čišćenja”, zločina i borbi protiv drugih i drugačijih!
HRVATSKA:
Boris Buzančić, Drago Krpina, Vice Vukojević, Gojko Šušak, Franjo Tuđman, Hrvoje Šarinić, Slobodan Lang, Ivan Aralica, Mile Pešorda, Tomislav Karamarko, Ivan Jarnjak, Zvonko Lerotić, Davor Domazet-Lošo, Ivić Pašalić, Đani Maršan, Anđelko Vuletić, Ivica Mlivončić, Joško Čelan i hiljade drugih koji nisu mogli i ne mogu podnijeti tri riječi: BOSNA I HERCEGOVINA!
Uprkos njima Bosna i Hercegovina postoji!
BOSNO I HERCEGOVINO, SRETAN TI ROĐENDAN!
Teško je bilo šta ispravljati i dodavati Velikom Viktoru, ali usuđujem se da dodam da je odavno i sada najveći neprijatelj BiH čovek sa specifičnim inicijalima – A. V.
