Oni koji prate slučajeve rodno zasnovanog nasilja znaju da je ono na Kosovu široko rasprostranjeno. Ali silovanje djevojčice je doprlo do više ljudi jer je probudilo empatiju, kaže Rina Kika, advokatkinja za ljudska prava
Piše: Dejan Kožul
Ujednom od gradskih parkova Prištine posljednjeg vikenda u kolovozu petorica muškaraca silovala su 11-godišnju djevojčicu. Svi muškarci, od kojih su dvojica punoljetni, uhapšeni su i određen im je pritvor. Taj slučaj bio je povod za možda najmnogoljudnije demonstracije zbog seksualnog zlostavljanja viđene na Kosovu. Čelni ljudi policije podnijeli su ostavke, ali to nije dovoljno. Traži se odgovornost tužioca, ali i sudija zbog situacije u kojoj su se našle žene na Kosovu. Prema podacima Kosovskog instituta za forenzičku medicinu, 85 posto silovanih žena su maloljetnice, a svi počinioci su muškarci. Od početka do kraja prve polovine godine policiji je prijavljeno 36 slučaja silovanja. Blage kazne i nepovjerenje prema žrtvama stvorili su klimu u kojoj se žrtve teško odlučuju na prijavljivanje.
Neke primjere (ne)reagiranja policije i tužilaštva na svom Facebook-profilu navela je i Aulonë Kadriu, urednica na portalu Kosovo 2.0. „Marigonu Osmani ubio je čovjek koji je već bio poznat policiji jer se protiv njega vodilo 135 krivičnih slučajeva. Kujtima Veselija, 11-godišnjeg dječaka, ubio je Sefedin Osmani iza koga je bilo 26 krivičnih prijava i 15 optužnica. Luljeta Aliu tužila je kosovsku policiju jer nisu htjeli da registriraju prijavu za zlostavljanje zbog odjeće koju je nosila. 15-godišnja djevojka prijavila je da su je silovala dva muškarca uz prijetnju nožem. Kasnije se pridružio i treći, a nakon cjelonoćnog nasilja prijavila je izjutra slučaj policiji. Optuženi je dobio kaznu od osam mjeseci i osam dana“, napisala je Kadriu.
Dva dana nakon demonstracija održanih 2. septembra isplivala je i informacija da je spomenuta 11-godišnja djevojčica već silovana dva mjeseca ranije, da su počinitelji šestorica muškaraca te da su i oni privedeni.
– Za mene ovaj slučaj nije različit jer također govorimo o ignoriranju i neodgovornosti. Više od liste seksualnog nasilja nad ženama ovo je lista samo nekih od slučajeva gdje su policija i tužilaštvo ostavili žene u rukama silovatelja ili ubojica – objašnjava Kadriu i napominje da ih, kao i brojne neprijavljene slučajeve, spajaju patrijarhat, seksizam i rodno zasnovano nasilje.
– Nivo na kom kao sustav brinemo o ubojicama i silovateljima tragična je vijest za žene. Oslobađaju ih, imaju mogućnost da zažale, da kažu da imaju porodice, a sa druge strane žene su viktimizirane u policiji, na sudovima, u javnom prostoru. Puno prostora je u našem pravosudnom sustavu ostavljeno za silovatelje da budu oslobođeni, ali nema mjesta za žene da žive siguran život oslobođen od straha od ubojstva i silovanja – ističe Kadriu.
Činjenica da je djevojčica silovana u gradskom parku u Prištini dugo je odlagan poziv za buđenje, govori nam Rina Kika, advokatkinja za ljudska prava.
– Oni koji prate situaciju na Kosovu i slučajeve rodno zasnovanog nasilja znaju da je seksualno nasilje ovdje široko rasprostranjeno. Ali ovo je doprlo do više ljudi jer je riječ o djevojčici, što je probudilo empatiju. Mislim da su se nakon toga osjetili nesigurnijima u sopstvenoj koži jer shvataju da sigurnost na ulicama za djevojke i žene gotovo da ne postoji – ocjenjuje Kika.
Ostavke sudaca i tužilaca su kao moralni čin normalne, ističu to obje sagovornice, ali to nije dovoljno. To je čak na svom Facebook-profilu napisao i kosovski premijer Albin Kurti, prozivajući tužilaštvo i sudstvo.
– To je početak. Dobro je vidjeti ostavke, ali naravno da to nije dovoljno. Potrebna je proaktivna politika koja će se baviti uzrocima rodno zasnovanog i seksualnog nasilja – zaključuje Rina Kika.
Ona napominje da će promjene trajati godinama, ali i da je akcija potrebna odmah.
– Treba da se bavimo prevencijom, edukacijom u školama gdje će se učiti o seksualnosti, potrebne su nam i druge politike koje se tiču rodno zasnovanog nasilja, ali potreban je i servis za one koje su preživjele nasilje – ističe.
Sa njom se slaže i Aulonë Kadriu, koja naglašava da su ženama potrebni mir i sigurnost.
– Seksualno obrazovanje nije integrirano u školskom kurikulumu. Ne razumijem zašto se opiru. Žene više nemaju vremena za gubljenje. Muškarci i mladi momci moraju biti naučeni šta smiju, a šta ne. Muškarci misle da mogu raditi što žele jer nema kazni, ništa im nitko ne može. Moramo ih naučiti da nisu nedodirljivi, da ne mogu da dodiruju žene i ugrožavaju njihov seksualni, tjelesni i umni integritet – kaže naša sagovornica.
Demonstranti su iznijeli nekoliko ključnih zahtjeva. Pored ostavki nadležnih i odgovornih u policiji, tužilaštvu i sudstvu, kao i uvođenja seksualnog obrazovanja u škole, prvi je zahtjev ipak legaliziranje peper spreja.
– Znate li koliko tragično mora biti za ženu da mora pitati za dozvolu, pošto peper sprej nije oružje, već oruđe koje bi je zaštitilo. To je najtragičnije. Nalazimo se u situaciji kad moramo uzeti pravdu u svoje ruke. Mislim da je to dno, najveća destrukcija države, sustava, jer ljudi mole da im se dozvoli da nose oruđe koje će ih zaštititi pošto, sa razlogom, ne vjeruju institucijama – govori Kadriu.
– Morate razumjeti da 11-godišnja djevojčica mora znati za peper sprej, za noževe, kamenje… To je rat. To znači da je čitav naš pravosudni sustav kolabirao i da je ostavio žene. Pravda je u rukama ljudi jer smo vidjeli da imamo posla sa zakonom silovatelja, zakonom jačih, a ovdje su jači muškarci. A ako je to zakon, mislim da žene moraju odgovoriti na svoj način. Žene se bore za opstanak. Ovo je pitanje opstanka, a kad dođe do opstanka, ne možete odgovarati za reakcije. One će biti radikalne, neće izgledati lijepo, ali mislim da je vrijeme da nitko više ne očekuje od žena da budu fine, jer nitko nije fin – ljutito dodaje Kadriu.
I sama se osjeća ugroženom pa nosi sprej ili nož ili ključ.
– Ne mogu vjerovati da sam došla u poziciju da to govorim, jer ne znam nikoga tko je više protiv oružja od mene same. Ne mogu vjerovati da sam došla u poziciju, kao žena, da molim da mi se dozvoli da nosim oruđe da bih se zaštitila, da stalno pazim leđa dok idem na posao, u školu, na fakultet… To je tako tragično, a sustav je to dozvolio. Žene će tražiti bilo što što će ih održati u životu – tvrdi ona.
Demonstracije će se nastaviti čak i ako se dobiju sve tražene ostavke, ističu naše sagovornice. Rina Kika napominje da se „prava nikad ne smiju uzimati zdravo za gotovo“.
– Uvijek se moramo boriti za sopstvena prava, jer su ona ugrožena od različitih vlada i različitih grupa. Mislim da ta borba ne smije nikad stati – zaključuje Kika. (Izvor: novosti.hr)
