Samo pet dana prije nego što će se skrušeno, sa sve jevrejskom kipom (jarmulke) pokloniti žrtvama u Yad Vashemu, svjetskom memorijalnom centru Holokausta, tokom službene posjete Izraelu, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i lider HDZBiH Dragan Čović je otvorio izložbu pod nazivom „Oblik vode“ slikara i arhitekte Marina Topića koja postavljena u Galeriji kraljice u domu „Herceg Stjepan Kosača“ u Mostaru.
Štaviše, bio je njezin „visoki pokrovitelj“.
Piše: Faruk Vele
Ne bi to bilo ništa neobično za jednog poznatog poštovatelja kulture i europskih vrijednosti da Marin Topić nije bio član, a njegov brat Jadran (nekadašnji nogometaš FK „Velež) čak predsjednik komisije koja je donijela Odluku o preimenovanju ulica i trgova u Mostaru 15. februara 1995. godine. Tom Odlukom su u gradu na Neretvi dodijeljene ulice cijeloj garnituri manjih i većih ustaških dužnosnika i ubica Jevreja i ostalih: zloglasnom NDH zlikovcu Juri Francetiću, Rafaelu Bobanu („Eto Jure i Bobana), ministrima Mili Budaku, Anti Vokiću, Mladenu Lorkovićem, vrhovnom izvršitelju NDH velike župe Hum, Đuri Spuževiću, pa sve do tabornika Zelenike!
Eto, Marina i Dragana
Odluku komisije u kojoj su, pored braće Topić, bili don Luka Pavlović, fra Tomislav Pervan, Nikola Mandić, Ante Aleksić, Srećko Vučina, Mile Puljić, Anđelko Zelenike i Ivan Kordić, potpisao je 26. maja 1995. godine predsjednik Općinskog vijeća, tadašnje Općine Mostar, mr. Mijo Brajković.
„Siguran sam da moramo veliko hvala kazat Marinu za svaki kamen, svaku riječ koju je on nama uputio u ovih 40-tak godina“, poručio je tom prilikom Čović spremajući se na put u Izrael.
Čović je u Yad Vashemu, da je htio, mogao naći mnogo dokaza o tome ko su bile ustaše, oni koji su predvodili vojno i političko krilo NDH, a čije ulice on do danas štiti u Hercegovini.
Evo jedan primjer: „Ustaše su pobile većinu hrvatski Jevreja“, navodi se u dokumentima Yad Vashema.
Zaista, HDZ-ova vlast u Mostaru je svih ovih 27 godina svim sredstvima štitila ulice tih ustaških zločinaca i sluga fašizma.
Čak i u vrijeme najsnažnije angažiranosti međunarodne zajednice pod vodstvom Paddya Aashdowna, kada se ni godišnjica tzv. Herceg-Bosne nije obilježavala, ustaške ulice su ostale kao relikt jedne mračne prošlosti.
Čuvale su ih vlasti, počevši od notornog Brajkovića, preko dugogodišnjeg mandata pokojnog Ljube Bešlića, pa do njegovog nasljednika, aktuelenog gradonačelnika Miostara, Marija Kordića, navodno budućeg kandidata za člana Predsjedništva BiH.
Predstavnici HDZ-a BiH u cijelom tom periodu uklanjanje ustaških ulica uvijek su uvjetovali dokidanjem ulica Maršala Tita i boraca protiv ustaša i njihovog terora, dakle, narodnih heroja – “na onoj strani“ – od Rade Bitange, preko Adema Buća do braće Fejić, Osmana Ose Grebe itd.
Što je posebno zanimljivo, bezmalo cijelo to vrijeme na u vrhu HDZ-a BiH je bio je Dragan Čović. Od 1996. godine, kao član Predsjedništva Županijskog odbora (ŽO) HDZBiH u Mostaru, potom kao predsjednik Glavnog odbora HDZBiH i potpredsjednik, a od 2005. godine, dakle, već 17 godina, suvereno lider vodeće hrvatske stranke.
Mora se priznati da su ustaške ulice zaista opstale pod Čovićevom sjenom. Činjenica je da takvih ulica saradnika okupatora i NDH ima i u Sarajevu, i to je za svaku osudi i nešto sa čim se glavni grad BiH nastoji suočiti, kao što ima i ulicu Derviša ef. Korkuta, pravdenika čijom zaslugom je sačuvana „Sarajevska Hagada“, ona ista koju je Čović jučer poklonio diplomatkinji Galit Peleg.
Pavelićev Gebels umjesto Alekse i lijepe Emine
No, šta je Čović mogao reći kao opravdanje svojim Izraelskim domaćinima za to da je pola ulice velikog pjesnika Alekse Šantića uzeto i dodijeljeno predsjedniku privremenog Hrvatskog državnog vodstva, svojevrsnom Palevićevom Gebelsu, odnosno šefu propaganda NDH, kasnijem ministru Mili Budaku? Ratnom zločincu koji je potpisao, primjerice, Zakonsku odredbu o prelazu s jedne vjere na drugu. Riječ o jednoj iz serije “rasnih” zakonskih odredbi kojim je započeo “val radikalizma” i progona u NDH.
Budak je bio uz bok poglavnika Ante Pavelića kada je 30. aprila 1941. proglasio prve od nekoliko „rasnih zakona“. Njima je propisano da državljani NDH mogu biti samo osobe arijskog podrijetla, odnosno pripadnici „europske rasne zajednice“.
“Odredbe su to koje će tragično izmijeniti sudbinu ljudi”, pišu autori rada „Antižidovstvo i rasno zakonodavstvo u fašističkoj italiji, nacističkoj njemačkoj i ustaškoj NDH”.
“Rasni zakoni” su objavljeni upravo u “Hrvatskom narodu” kojeg je osnovao i čiji je glavni urednik bio Mile Budak, po kojem se naziva ulica u kojoj se nalazi Elektroprivreda HZ Herceg-Bosne glavno mjesto za „uhljebljavanje“ Čovićevih kadrova i familije.
Sam Budak je priznavao da su svi u Vladi NDH imali antisemitski stav i da su se u Vladi slagali “da su Židovi u Hrvatskoj provodili uvijek protuhrvatsku politiku i podupirali takav režim”.
“Zakonsku odredbu o podržavljenju imetka Židova“ od 9. oktobra 1941., kojom se oduzima židovski imetak bez prava na naknadu, bez žalbe i suda, Budak je pozdravio jer po njegovim riječima: „Židovi su nemilosrdno izrabljivali narod i zgrtali imetke, šaljući velike svote u inozemstvo tako, da je ono što je ostalo kod nas tek najmanji dio imovine našega naroda, koju su mu Židovi špekulativno oteli“.
Ovaj spisatelj, kojeg glorificiraju diljem Hercegovine i Hrvatske, će kasnije biti i veleposlanik NDH u Hitlerovoj Njemačkoj. Šta je Čović rekao svojim izraelskim domaćinima o tome da u mostarskom naeslju Cim, na uglu jedne ulice, stoji ploča s napisom Jure Francetić?
Riječ je, naravno, o ustaškom koljaču i zapovjedniku zloglasne „Crne legije“. A „ubistva, zatvaranja i masovne deportacije Jevreja i Srba upravo su bile svakodnevne aktivnosti Francetićevih ustaša, zasnovane na ustaškoj politici i pravdane zvaničnom ustaškom politikom koja je zahtijevala totalno istrjebljenje Jevreja i pokolj, progon Srba u BiH“.
Mora licemjerja mostarskog „Sokola“
Od Bijelog Brijega prema Crkvi sv. Franje u Ilićima, preko rijeke Radobolje, prolazi ulica Viteza Rafaela Bobana, rođaka Čovićevog prethodnika Mate Bobana.
Rafael Ranko Boban bio je Francetićev zamjenik, „kojemu su ruke bile krvave do lakata“. Ima ulicu i u centru rodnih Gruda, gdje, također, Čović vlada.
Nekadašnja Slijepa ulica u Mostaru preimenovana je u Ulicu Vokića i Lorkovića. Riječ je, podsjetimo, o ministrima unutrašnjih poslova NDH, Mladenu Lorkoviću i ministru oružanih snaga NDH, krilniku Anti Vokiću.
Vrlo jasno historijsko opredjeljenje HDZ-ovih vlasti u Mostaru bilo je, i ostalo, iskazano kroz činjenicu da se ulica partizana Ante Zelenike preimenuje u ulicu ustaškog tabornika Ive Zelenike, njegovog rođenog brata!
A svoje mjesto u mostarskom historijskom revizionizmu je našao i župan Đuro Spužević, umjesto Predraga Škrobića, učenika mostarske Gimnazije koji je dao život u borbi protiv fašizma. O svemu tome je mogao, a nije govoriti Čović stojeći pred žrtvama u Yad Vashemu…
Umjesto da se vlastima države Izrael izvini zbog ovih sramnih činjenica, Čović je pri susretu sa bivšim premijerom Izraela i trenutnim liderom opozicije Benjaminom Neranyahuom istog obavijestio “o svojim nadolazećim nastojanjima da donese pravno neobvezujuću definiciju antisemitizma”!?
Činjenica je da je odsustvo srama i licemjerje najveći audti bh. političke scene, ali što je previše, previše je.
Dno-dna.
(Autor je urednik Radio Sarajeva)
