Glumac Rade Šerbedžija, oglasio se na svom Fejsbuk profilu i prvi put napisao kakav je bio njegov odnos sa koleginicom Mirom Furlan.
Nakon što je za Nova.rs juče rekao da ne želi da komentariše memoare Mire Furlan „Voli me više od svega na svijetu“, poznati glumac ipak je reagovao, ali na Fejsbuku. „Ja ne želim davati nikakve intervjue niti dodatna objašnjenja. Osećam se jedino obaveznim objaviti poslednje Mirino pismo koje mi je nakon našeg zadnjega druženja 2017. ostavila na porti kazališta Ivana pl. Zajca, odlazeći iz Rijeke. Činim to zato što sam uveren da to pismo svjedoči kakvi su, na kraju krajeva, bili naši odnosi“, napisao je između ostalog Šerbedžija u svom postu.
Kada se 2002. godine, posle gotovo dve decenije, vratila u Hrvatsku, kako bi igrala naslovnu ulogu u „Medeji“, u pozorištu Radeta Šerbedžije Ulysses na Brionima i režiji Lenke Udovički, Mira Furlan nije primljena na način koji je očekivala i o tome piše u knjizi „Voli me više od svega na svijetu“, koju je kod nas objavila izdavačka kuća “Booka“.
Dragi moji prijatelji… Ovo što neki portali i novinari rade oko knjige Mire Furlan i moga spominjanja u njoj, je cirkus u kome ja ne želim učestvovati… Odbio sam davati bilo kakve intervjue i javna objavljivanja po raznim televizijama i časopisima. Odlučio sam da ono što imam reći o svemu tome, napišem na svojoj stranici, a Vas bih zamolio da ne pišete nikakve komentare na ovu moju objavu. Hvala Vam
„S mrtvima se ne polemizira. Njihova je posljednja replika i to treba poštovati.
Ali živima, koji u ovome sudjeluju, valja reći sljedeće: Mira Furlan igrala je Medeju cijele četiri sezone na Brijunima, nakon zbivanja koja su u knjizi opisana onako kako su opisana.
Međutim, ovako kako živi objavljuju njezin posthumni rukopis (koji je imao, po svjedočenju izdavača, više od tisuću stranica i ova, ovako redigirana verzija, nije od nje potpisana) trebalo bi da se ti autori i potpišu na svoje uredništvo“.
„Osjećam se jedino obaveznim objaviti posljednje Mirino pismo koje mi je nakon našeg zadnjega druženja 2017. ostavila na porti kazališta Ivana pl. Zajca, odlazeći iz Rijeke.
Činim to zato što sam uvjeren da to pismo svjedoči kakvi su, na kraju krajeva, bili naši odnosi.
Rijeka 13. l. 2017.
Dragi Rade,
Ne znaš, ne možeš znati i nećes nikad znati koliko si me obradovao svojim pisamcem, što kažu: kao da me sunce ogrijalo!
Nikada nisam do kraja u sebi pristala da je ovakovo stanje potpune
nekomunikacije između nas definitivno.
I, iako je prošlo 15 godina (PETNAEST!!), ja i dalje vjerujem da nije
prekasno, da ne može biti prekasno i da ne smije biti prekasno “ (da citiram starog Bergmana).
Bio si i ostao moj uzor i „my hero“, od onih davnih dana kada sam iz Gimnazije trčala u I. T. D . da te gledam u „Rosenkrantzu i Guldensternu“ I da ti se divim, tebi, tvojoj snazi, ostrini, preciznosti, jasnoći i tvojoj karizmi.
Bez obzira na sve, ostajem tvoj fan, tvoj poštovalac i tvoja stara kolegica, partnerica i prijatelj u nevolji.
Tvoja Mira.
D. B.
