Boris Dežulović
ZORAN Milanović jučer je kritizirao prosvjed protiv bespravne gradnje u Vruji. Predsjednik je poručio da se Latkovićevo zdanje u zaštićenoj uvali, ako je bespravno gradio, sruši. No, prosvjede je nazvao šatoračenjem i balvan-revolucijom. Jednog od organizatora prosvjeda u više je navrata nazvao Ragnarom
Nakon što je nekoliko stanovnika Piska, Mimica i Brela – koji su iskreno očajni zbog bahatog uništavanja jedne prekrasne uvale i potpunog ignoriranja državnih institucija – nazvao „napušenim parazitima s balature“, „zavidnima“ na uspjehu i bogatstvu njegova ortaka Stipe Latkovića, predsjednik Milanović u svom se speleološkom pothvatu, koji već danima bez daha prati cijela nacija, uspio spustiti još niže, nazivajući organizatore protesta u Vruji ni manje ni više nego „balvan-revolucionarima“ i „šatorašima“, docirajući sa snježnih vrhova hrvatske demokracije kako se time ništa ne rješava. Dolje, u podnožju Pantovčaka, imamo za to jednu izreku, koja ide po prilici ovako: gle kurca! Protesti ništa ne rješavaju? Zašto nam to nije prije rekao? Tko i što točno, gospodine Predsjedniče, rješava obijesni, oholi kriminal vašeg pajde i partnera? Inspekcije? Policija? Ministarstvo? Institucije sistema?
Ajde?!
„Balvan-revolucionari“. Dok se Zoran Milanović kao mladi, ambiciozni i vojno sposobni pravnik ranih devedesetih zajedno s Plenkovićem zajebavao po Ministarstvu vanjskih poslova, ja sam gulio reporterske terene po okupiranoj Krajini – bio sam tamo i na dan balvan-revolucije i kasnije – i mogu mu iz prve ruke posvjedočiti: u ovom trenutku, u okupiranoj i sravnjenoj Latkovićevoj Vruji, veličanstveno uzaludna hrvatska država ima točno toliko suvereniteta koliko ga je onomad imala u Đevrskama, Civljanama i ostatku Martićeve SAO Krajine. Tko je onda u Vruji balvan-revolucionar, tko tamo na hrvatskom teritoriju i bukvalno Hrvatima priječi put balvanima i bagerima? Tko je dakle ovdje Milan Martić, a tko njegov pokrovitelj Slobodan Milošević?
„Pet godina nakon što je hodočastio u šator Milanoviću su izrasla muda“
Što se pak tiče Milanovićeve iznimno uspjele pošalice o šatorašima, lijepo je znati da su pet godina nakon što je sa svojim „dedom ustašom“ ponizno na koljenima hodočastio braniteljskom šatoru u Savskoj – i junački se obračunao s Plenkovićevom „mamom vojnom lekarkom“ – Zoranu Milanoviću konačno izrasla muda, pa se taj bijedni mali miš otečenih jajašaca danas s „vrujanskim šatorašima“ svađa kao zeko iz vica, herojski se obračunavajući s jednom vrtlaricom, jednom mladom novinarkom i jednom školskom knjižničarkom, organizatoricama protesta u Vruji. Pička jedino meni ne smije ništa reći pa me naziva vikingom Ragnarom. Umjesto da svoje erotske projekcije usmjeri na zagrebački Gay pride i podrži seksualne manjine. Što, jasno, ne smije.
Mali jajati miš Zoran Milanović, naravno, nije izravno kriv za Vruju: njegova je krivica u tome što je uzurpatoru za usranih šezdeset hiljada kuna predizborne donacije ponudio visoko pokroviteljstvo predsjednika Republike nad javnim silovanjem državne zemlje. Osim, jasno, ako nas predsjednik želi uvjeriti kako mu je žeževički građevinski mešetar u kampanji donirao pare dirnut onim govorom u Tvornici na početku izborne kampanje, kad je Milanović rekao kako „u Hrvatskoj ne postoji povjerenje u pravosuđe“ i kako će „kao šef Republike bez populizma upozoravati na probleme i na nepravde, te graditi povjerenje u sustav“ i boriti se – to se Latkoviću osobito svidjelo – „protiv strasti i pohlepe da se uzima tuđe i zajedničko“.
Milanovićeva je krivica, nadalje, u tome što je partnerovu projektu devastacije i uništavanja obale ponudio svoj neoliberalni ekonomski elaborat, po kojemu je pučko izletište u Vruji – u kojemu su stari Piščani i Breljani provodili djetinjstva i vjenčavali se – bilo „sastajalište narkomana“, pa pseudoheritage hotel ili apartmansko naselje ne samo da su mnogo bolji i ljepši od tih par kamenih kućica, već su bolji i ljepši i od same precijenjene netaknute prirode. Ili – kako to bahati mali miš već voli vrijeđati – „kamenjara“. Što je potpuno ista računica kojom računa, recimo, uspješni poduzetnik i neimar Željko Kerum.
HDZ se bar ne hvali javno svojim ljudima koji su uništavali Vruju
Sva ostala krivica za Vruju je, naravno, HDZ-ova, samo što su tamo nakon trideset godina barem toliko elementarno politički inteligentniji – ne i inteligentni, jer jedinka politički inteligentnija od Milanovića tek je na nuli – da se javno ne hvale i ne ponose svim oni svojim kumovima, nećacima i ortacima, ministrima, županima, načelnicima, ravnateljima i referentima koji su izravno omogućili i kumovali uništavanju Vruje. Današnja je Vruja tako upravo tematski park HDZ-ove Hrvatske: devastirana, uništena, spaljena, pusta, betonirana i – privatna. Dok je Milanovićeva krivica cijela na političkoj, dakle simboličkoj, ceremonijalnoj i retoričkoj razini – barem dok se drugačije ne dokaže – Plenkovićeva i HDZ-ova je i te kako dokazana, izravna i, hm, izvršna.
Recimo: nakon što mu je upravo HDZ-ova Republika Hrvatska legalizirala čudovišni kompleks betonskih čardaka bespravno i protuzakonito sagrađen na njenom vlastitom teritoriju – i to zaštićenom, s jasnom zakonskom zabranom gradnje – Stipi Latkoviću ista je Plenkovićeva i HDZ-ova Republika, vjerovali ili ne, sada ponudila da tu zemlju i otkupi, i tako dovrši legalizaciju okupacije. Ono, shvatili ste, što glupi Milan Martić onomad nije shvatio, pa je na hrvatske katastarske čestice išao balvanima i kalašnjikovima umjesto mitom, provizijama i donacijama.
Vrlo konkretno: danas, sada, upravo u ovom trenutku, na radnom stolu nekog HDZ-ovog referenta u Ministarstvu graditeljstva i državne imovine stoji pismeni zahtjev Stipe Latkovića da otkupi komad Republike Hrvatske sa svojim kompleksom čardaka.
Nama ostaje samo da pratimo i čekamo tko će od Plenkovićevih ljudi potpisati kapitulaciju.
Pa da pitamo Milanovića što nam – osim balvan-revolucije ili heritage šatorskog naselja s plinskim bocama – uopće preostaje.
