Potreba za visokim predstavnikom će nestati kad Milorad Dodik i njegovi tobožnji politički protivnici iz SDA i HDZ-a nestanu sa političke scene
Poštovani profesore!
U Oslobođenju od 13. augusta čitam osvrt na članak koji si napisao povodom imenovanja novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, gospodina Schmidta. Za tebe je dotični “obični njemački turista koji ne postoji za Rusiju i Kinu, te da sebe može da tituliše isključivo kao bivši kandidat za visokog predstavnika”. U tvom autorskom tekstu za Politiku naglašavaš dalje da “traljava evropsko-američka operacija sa visokim predstavnikom u BiH, od kojih je jedan prestao da to bude, a drugi nije ni postao, predstavlja demonstraciju bahatosti i arogancije”. U svom tekstu spominješ dalje neki u tvojoj glavi izmišljeni politički blickrig na Republiku Srpsku, koji ima za cilj konačno razvlašćivanje dotične.
Da te priupitam
Kamo sreće, profesore, da nam visoki predstavnik nije potreban i kamo sreće da ti koristiš tvoje znanje i političko iskustvo na drugi način, a ne da u ime tvog nalogodavca iz Laktaša pokušavaš osporiti pravni i politički legitimitet visokog predstavnika. Potreba za visokim predstavnikom će nestati kad Milorad Dodik i njegovi tobožnji politički protivnici iz SDA i HDZ-a nestanu sa političke scene i kad završe tamo gdje bi odavno završili u jednoj normalnoj pravnoj državi.
Umjesto da operišeš stvarnim činjenicama, prodaješ maglu neinformisanom narodu u manjem BH entitetu. Pa da mi dozvoliš da ja tebe, od koga sam dosta naučio, podsjetim na stvarno stanje stvari.
Visokog predstavnika imenuje Savjet bezbjednosti Organizacije ujedinjenih nacija svojom rezolucijom, a po preporuci Savjeta za sprovođenje mira (engl. Peace Implementation Council). Uprkos višemjesečnim najavama blokade imenovanja novog visokog predstavnika i prizivanja ruskog veta u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, nije od toga bilo ništa. Zaključak koji je donesen na posljednjoj sjednici je da će Bosna i Hercegovina od 1. augusta dobiti novog čelnika OHR-a.
Vijeće sigurnosti je na tački o Bosni i Hercegovini povuklo pitanje imenovanja novog visokog predstavnika, i to na veliko insistiranje Rusije, koja je tražila da se Vijeće sigurnosti izjasni o činjenici da je Vijeće za implementaciju mira (PIC), uz izdvojeno mišljenje Rusije, već prihvatilo ostavku Valentina Inzka i imenovanje Nijemca Christiana Schmidta. Ipak, Rusija je ostala usamljena, jer su se ambasadori ostalih zemalja izjasnili pozitivno, a prije svega predstavnik SAD-a, koji je jasno poručio da je izbor Schmidta gotova stvar. Važno je naglasiti da ni Kina, kao stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, nije “pravila problem” zbog Schmidta. Sjednica, a time i rasprava o novom visokom predstavniku je okončana. Rusija nije povukla nikakav veto, jer za to nije ni dobila priliku, već je “zagalamila”, pokazala nezadovoljstvo i tek verbalno stala uz Milorada Dodika. Ali je u svemu ostala usamljena i nemoćna.
Pa dozvoli mi, profesore, da te priupitam šta je u ovome pravno i politički nelegitimno?
A ti, profesore, evo već godinama uriniraš po svemu što ima veze sa građanskom Bosnom i Hercegovinom, zajedničkom domovinom sva tri naroda koji u njoj žive. Citiraću Vojina Mijatovića koji nedavno napisa: “Puna Bosna velikih Srba, Hrvata i Bošnjaka, a od čovjeka ni traga”. A tvoja uloga u stvaranju haosa među narodima nije beznačajna. Stavio si sav svoj intelektualni kapital u ruke onih koji bi da ovu napaćenu zemlju sruše u ime nekog velikog srpstva. Prodao si se, profesore. Zalutao si u labirint mržnje.
A nisam te takvog zapamtio. Bio sam mlad, dvadesetogodišnji studen kad sam kod tebe polagao ispit – Uvod u političke nauke, u tadašnjoj zgradi CKBiH. Ne sjećam se više iz kog razloga nisam polagao ispit u zgradi fakulteta Političkih nauka na Skenderiji, ali znam da sam položio i dobio čistu desetku. Ioko sam se dobro spremio za ispit, imao sam tremu, imao sam respekt za tebe i tvoju intelektualnu gromadu, za tvoju karizmu. Bio si jedan od plejade sjajnih profesora na FPN-u “Veljko Vlahović”, krajem 70-ih i početkom 80-ih. Pored tebe, spomenuću još samo neke od njih, profesor doktor Nijaz Duraković, porofesorica Zlata Grebo, profesor doktor Joco Marijanović i mnogi drugi. Bili ste dio intelektualne elite u tadašnjoj Jugoslaviji, a pogotovo si ti bio popularan u studentskoj populaciji.
Međutim, već krajem 80-ih, u vrijeme bujanja nacionalnih podjela na Sarajevskom univerzitetu, kreće tvoja stranputica, u obliku afere Kecmanović. Ta afera je uzdrmala političku scenu BiH i ostavila posljedice po njen kasniji politički život. Ti si sklonjen, a na tvoje mjesto je izabran Bogić Bogićević, koji će 1991. odigrati ključnu ulogu u zaustavljanju Miloševića da uvede vanredno stanje u Jugoslaviji. Bez obzira na to da li je ta afera bila dio političke igre ili ne, tvoje kasnije političko ponašanje u kritičnim momentima bosanske istorije i tvoje okretanje nacionalizmu su potvrdili da je tadašnje političko rukovodstvo BiH možda imalo pravo kad je gajilo nepovjerenje prema tebi.
Bio i ostao kozmopolita i socijaldemokrata
I tako prođoše godine. Ti si danas savjetnik predsjednika manjeg BH entiteta i aktivno radiš na daljim etničkim podjelama u BiH. Pretpostavljam da te još uvijek muči kompleks neostvarenog političara. Moja malenkost evo već 30-ak godina živi i radi u Kraljevini Norveškoj i aktivno koristi znanja koja sam, između ostalog, stakao i na tvojim predavanjima. A za razliku od tebe, ja sam bio i ostao kozmopolita i socijaldemokrata po političkom ubjeđenju.
I za kraj, pitam se, profesore, da li bar nekad premotaš film, stisneš pauzu i postaviš sam sebi pitanje koje je Tin Ujević ovako formulisao: “Ko sam i šta sam, šta ću, koga volim, šta tražim, kuda idem, za čim lutam? Uzaludno nebo za odgovor molim, uplašen sobom svoje suze gutam, tajanstveno stvari i života zebe, ne poznam ništa, a najmanje sebe”.
Željko Bošnjak,
Tvoj bivši student iz
generacije 1978. sa FPN-a “Veljko Vlahović”, Sarajevo
(Oslobođenje)
