Na kraju, ima li Marko Perković Thompson pravo na svoj politički stav? Ima. Ali bi taj stav sa sobom morao nositi i posljedice
Piše: Hrvoje Klasić
Nakon što su osvajači srebrne medalje na Svjetskom rukometnom prvenstvu zatražili da im na dočeku u Zagrebu zapjeva Marko Perković Thompson, hrvatski premijer odbacio je prigovore na račun spornih političkih stavova dotičnog pjevača. “Umjesto traženja političke poruke, priredimo dostojanstven doček”, poručio je Andrej Plenković. Naravno, biti pjevač i slati političke poruke samo po sebi nije sporno. Ali postaje ako te poruke nisu u skladu s ustavom i zakonima države u kojoj se izvode. A mnoge pjesme Marka Perkovića u tom su smislu u najmanju ruku problematične. I ne, ne mislim pritom na njegovo prozivanje jugokomunista, masona, sotonista, antikrista ili Srba koji za Judine škude rade protiv hrvatskih interesa.
Iako se ne slažem s njegovim stavovima, pjevač na njih ima pravo. Čak ne mislim niti na njegovu agresivnost kad npr. pjeva “Zbog Anice i bokala vina zapalit ću Krajinu do Knina. Zapalit ću dva-tri srpska štaba da ja nisam dolazio džaba”. Iskreno, čudno mi je da netko tko u svakoj drugoj pjesmi spominje Boga i kršćanstvo, umjesto milosrđa, praštanja i mira toliko ističe nasilje i osvetu, ali problem neshvaćanja Kristova nauka od strane kršćana prepustit ću njihovim duhovnim ocima.
Ono gdje ozbiljno dolazi u pitanje Thompsonovo razumijevanje odredbi ustava i zakona Republike Hrvatske su pjesme u kojima pravi jasne aluzije na ustaštvo. Svima na pamet prvo pada uzvik “Za dom spremni” na početku pjesme “Bojna Čavoglave”. Međutim, taj ustaški pozdrav pjevač na različite načine koristi u još nekim svojim pjesmama. Npr. u himni HSP-a, u kojoj pjeva “HOS-ovci pozdravljaju svoju domovinu za dom spremni i slobodu hrvatskome rodu”, ili u pjesmi “Golubovi bijeli”, kad kaže “Pomoli se, onda dalje kreni na ovom su mjestu pali golubovi bijeli, s ognjem pakla tu su se sreli, ostala su polomljena krila a bili su za dom spremni”. Zanimljivo, i sigurno ne slučajno, melodija spomenute himne HSP-a (“Lijepo li je Hrvat biti”) istovjetna je melodiji ustaške himne (“Puška puca”), a čije je riječi osobno napisao Ante Pavelić.
Osim ustaškog pozdrava Thompson u svojim pjesmama često spominje žal zbog rezultata Drugog svjetskog rata. Pa je tako više nego jasno da riječi “Loša bila ‘45. rasula nas preko svijeta, a sad nova loza raste vratile se kući laste” opisuje poraz Oružanih snaga NDH, bijeg pripadnika i simpatizera ustaškog pokreta iz Hrvatske, ali i njihov povratak, tj. povratak njihovih potomaka, u Hrvatsku 1990-ih. Neke aluzije u pjesmama su dobro prikrivene, barem onim slabije informiranim slušateljima. Kao npr. pjesma pod nazivom “Ljutu travu na ljutu ranu”. Iako sam Thompson u jednom intervjuu ističe da se radi o staroj hrvatskoj poslovici, “slučajno” je to i omiljena poslovica Ante Pavelića. Kao što u košulji koju spominje u stihovima – “Onu istu našu košulju pripremi, na tavan je stavi, za mene je spremi, bit će ona opet i sinu po mjeri, kao što je bila mom djedu i meni” – mnogi prepoznaju ustašku košulju, iako sam Thompson kaže da ona ovdje predstavlja tek “simbol nasljedstva”.
Možda za sve navedeno Thompson ima opravdanje, ali kad tomu pridodate da je na svojim koncertima veličao ustaške zapovjednike Juru Francetića i Rafaela Bobana, slavio zločine nad Srbima u logorima Jasenovac i Stara Gradiška, da je svojedobno u intervjuima izjavljivao “moje političko uvjerenje je stvarno takvo da poštujem poglavnika” ili “simpatiziram pokret koji se borio za hrvatsku neovisnost”, da se hvalio fotografijama i slikama ustaških dužnosnika koje je dobivao na dar od hrvatskih emigranata, kao i romanom koji je napisao Ante Pavelić, a njemu darovala Pavelićeva kći, onda čovjek ne može ne sjetiti se engleske poslovice koja glasi: “Ako hoda kao patka, pliva kao patka i glasa se kao patka, vjerojatno je patka”.
Na kraju, ima li Marko Perković Thompson pravo na svoj politički stav? Ima. Ali bi taj stav sa sobom morao nositi i posljedice. Naravno, pod uvjetom da zakonodavna, izvršna i sudbena vlast u Hrvatskoj o njegovu stavu imaju jedinstveno i nedvosmisleno mišljenje. Drugim riječima, da se svako, otvoreno i prikriveno, veličanje ustaštva, relativiziranje ustaških zločina i isticanje ustaških simbola smatra nedopustivim i samim time kažnjivim. Ali s obzirom na to da jedinstvenog mišljenja nema, gotovo je sigurno da će najveće javno okupljanje u godini u kojoj obilježavamo 80. godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata i pobjede partizana nad ustašama biti upravo Thompsonov koncert na zagrebačkom Hipodromu. Na kojem se neće oriti partizanski, ali hoće ustaški poklič.
24sata.hr (Tekst prenosimo uz saglasnost autora)
