Danas pišem o prešućivanom (tendenciozno!!), ali veličanstvenom prozaisti, dramatičaru, pjesniku, scenaristi i esejisti Dervišu Sušiću. Časnom čovjeku, koji je unatoč svom bogatom literarnom djelu prešućivan zahvaljujući muslimanskim fundamentalistima, čiju je djelatnost razobličio u svom djelu „Parergon“ – književnim prilozima za roman „Tale“…
Gradimir Gojer
Režirajući Sušićevu dramu „Posljednja ljubav Hasana Kaimije“ u tuzlanskom Narodnom pozorištu i družeći se sa ovim klasikom bh književnosti uočavao sam njegovu golemu ljudskost, a ne manje i čovjekoljublje, koje je posebno literarno artikulirao u djelu sintetskog književnog karaktera „Cvijet za čovjekoljublje“.
Nije Sušiću bilo dovoljno da ispiše romane i drame antologijske vrijednosti, nije mu bilo dovoljno da ga režiraju Georgij Paro, Dejan Mijač, Ljuba Milošević, Gradimir Gojer, Blagota Eraković, niti članstvo u Akademiji nauka i umjetnosti BiH da opstane u žiži literarne pozornosti, jer nacionalističke snage su bile jače!
Ipak, njegov literarni monument izražen u „Uhodama“, „Pobunama“, Žestinama“,“Taletu“ ne blijedi.
hajat.ba
