ADELAIDA, 10. marta 2022. – Ako na brzinu pogledate vijest objavljenu u nekim državnim, istina rijetkim medijimna, da je poslije skoro dvije godine konačno Republika Srbija poslala ambasadora u Australiju, imacete (neugodan) osjecaj da je ta osoba mlađi brat Aleksandra Vučića.
U opisu novog ambasadora koji se zove Rade Stefanović, istice se da je bio jedan od najboljih studenata Pravnog fakulteta u Beogradu, znači ipak ispod “najboljeg”, da je bio jedan od najboljih mladih diplomata, da je posebno radio na vraćanju povjerenja među bivsom braćom i da je, dok nije dobio posao zamjenika generalnog sekretara u Ministarstvu spoljnih poslova Republike Srbije, službovao u Zagrebu i Ljubljani. Čim preda akreditive generalnom guverneru Australije Davidu Hurtliju, postaće po prvi put u svojoj karijeri ambassador, i to u državi koja ima jednu od najbrojnijih srpskih zajednica u svijetu. Prema poslednjem popisu kao Australci srpskog porijekla izjasnilo se gotovo 90 hiljada stanovnika petog kontinenta.
Australija ipak nije u većem fokusu zanimanja vlasti u Beogradu, što zbog daljine, što zbog nezainteresovanosti Srba koji uglavnom prate svoja posla, rade od jutra do mraka i šalju velike svote novca rodbini , od kojih mnogi i prezivljavaju zahvaljujući donacijama iz Australije.
Iz iskustva znam da dolazak u Australiju novog ambasadora, neće značiti ništa, jer ono malo diplomatskih veza Australije i Srbije, svodi se na poneku kurtoaznu posjetu ili neki komentar oko deportacije Novaka Đokovića ili odlazaka stručnjaka Rio Tinta u Srbiju. Imao sam priliku da prije dva mjeseca upoznam čitavu familiju Australaca koji su zaposleni u Rio Tintu i koji su otišli na posao u Srbiju, kako su mi rekli, jer su potpisali ugovor na pet godina.
Možda ce dolazak ambasadora u Australiju malo prije izbora, poboljsati “krvnu sliku” zaposlenih u konzulatu i ambasadi Republike Srbije, koji će se vjerujem potruditi da na svojim internetskim stranicama objavljuju sve novosti vezane uz izbore, jer pobjeda njihovog “mučenika” i ” stradalnika”, koji je u tri dana ostario deset godina i koji obećava Srbiji da će biti dovoljno pšenice i žita, za meso naravno ne moze garantovati, to bi bilo preoptimistično “kad i drugi u Evropi, neće jesti meso kako se nekad jelo”.
Znaci, zapravo, njihovu pobjedu, jer raditi u Kanberi i Sidneju sigurno nije isto kao raditi u Podgorici ili Banja Luci, i kada je riječ o diplomaciji. Do danas, neke velike euforije oko izbora u Srbiji nema, osim čto je na internetskim stranicama Ambasade objavljeno da se se oni koji namjeravaju da glasaju, moraju prijaviti do 12 marta.i da se vratim na početak priče o novom ambasadorui Stefanoviću.
Uz sjajne školske ocjene, u njegovoj biografiji se napominje da je i ljubitelj košarke. Još uvijek ne i trener kao njegov gazda, ali je zato sudija. Ali, s obzirom da je od gospodara Vučića mladji čak 10 godina, ostaje da se mi Srbi u Australiji nadamo da smo konačno dobili “prvog među nama”, u svjetovnoj vlasti, da mi ne zamjere “duhovni kolovođe” i da se australijski mediji neće oglašavati o srpskoj ambasadi jedino onda kad uhvate u nekom prekršaju ili trenutku ludila, diplomate ili supruge naših diplomata. Recimo, prilikom krađe u supermarketima ili kad se naše diplomate brukaju nepoznavanjem engleskog jezika, slično onom nesretniku u generalnoj skupstini Ujedinjenih nacija od prije nekoliko dana.
V. V.
