Igor Galo (Pula)
Stigo baš na našu obljetnicu i NJEZIN rođendan, jer drugog poklona nisam imao – bruka i sramota.
Zamalo da uzmem neki zamjenski kupus. Već mi dogorilo, kako joj na oči izaći praznih ruku… uzeti ogulinca ili varaždinca – bila je opcija… ali Futoški čekam cijelu godinu i dočekam! Nisam bio jedini koji je čekao kupus iz Futoga, svašta se poduzimalo zbog futoškog kupusa.
Znam iz prve ruke da je Titov “Plavi vlak (voz)” jednom na povratku iz Subotice za Beograd zastao u Futogu zbog dvije vreće kupusa. Doduše, tada Tito nije bio u vlaku… ali je zgoda stigla do Tita, jel’ tako bilo (Branko) Baletiću?
Lako je tada bilo kupusu iz Futoga. Dolazio je gdje treba čak i Plavim vozom a, gle, sada “muke slobodnog i otvorenog tržišta Europe”…
Moja vreća kupusa “forsirala” je Dunav kod Batin skele kako bi ušla u Hrvatsku, doduše uz nešto manje žrtava nego krajem 1944. godine. Zahvaljujući čuvenim Erdutskim sporazumima o mirnoj reintegraciji stigla je kao štafeta do prvog autobusa za Pulu i nakon dva dana osvanula meni pred vratima.
Koje civilizacijsko dostignuće. Ja se obradovao, a tek ONA – sanjala nije takav poklon iz rodne joj Vojvodine. Za sada se čini da će biti sarme za 29. kada već tradicionalno otvaramo zimsku sezonu, naravno, ako se potrudim da kupus metnem u burence…