Heni Erceg
Loše je u Hrvatskoj, kako god okreneš, ipak najgore su muke premijera koji ne može zauzdati protuhe koje bi da ruše njegovu Vladu, a koji da su svi „pod stranim utjecajem“. Čijim? Ruskim? Svakako, pukla je čovjeka paranoja zbog stanja mu u partiji, zbog kriminalnih afera njegovih drugara koje sustižu jedna drugu, pa je smislio priču o „vanjskom neprijatelju“ i ubacio nas u vremeplov, u davnu 1999. kada se predsjednik Franjo Tuđman vratio iz Amerike skupa s karcinomom što ga je uporno odbijao priznati, pa je onako bijesan, zlokobno ukazao puku na strašnu opasnost od opozicijskih, „žutih i zelenih vragova“ koji žele srušiti Hrvatsku, „stranih plaćenika“ koji bi „Hrvatsku prodali za Judine škude“. Tuđman je ubrzo umro, ali su „jalnuški diletanti“ – mediji i nerazumna opozicija – ostali, da bi ih sad, mudar i iskusan Tuđmanov nasljednik, prepoznao i prokazao.
Jest da zvuči puknuto u takozvanoj demokraciji, ali svakako ima sistema u premijerovoj paranoji, jer valja pod svaku cijenu intaktnom sačuvati partiju koja vlada, krcatu kriminalaca, lopuža i silovatelja, valja sačuvati utjecaj na sve krakove vlasti, pogotovo onu sudbenu, tobože neovisnu, a koja se svako malo iskaže u svoj svojoj demokratskoj punini, svojom blagosti prema prekršiocima zakona, čak i kada su u pitanju najogavniji zločini silovanja.
Žene su naime ovdje drugotna bića koja se smije mlatiti, ubijati ili silovati, a da presude za takva zlodjela budu takve da ih zapravo ne bi trebalo ni biti. Jer kada sud umanji ionako simboličnu kaznu, s mogućnošću izlaska iz zatvora nakon samo jedne godine za teški zločin silovanja, onda se doista čini da je premijer u pravu kada tvrdi da se tu radi o demonskim vanjskim utjecajima, samo kada bi mislio, a ne misli, na utjecaj Irana gdje su žene podvrsta izložena svakovrsnom nasilju, a nasilnici narodni heroji. Doduše oni su heroji i ovdje, kao na primjer načelnik jedne općine, naravno član HDZ-a, moćan i utjecajan, koji je gadno silovao svoju sumještanku, a potom bio kažnjen s dvije godine zatvora, ovih dana umanjene za pola godine.
Uz obrazloženje Visokog suda: „S pravom optuženik u žalbi tvrdi kako mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu jer jednu okolnost nije uzeo kao olakotnu, iako je trebao“. E sad, nema toga kviza s odgovorom koja je to olakotna okolnost presudila smanjenju već sitne kazne za čin silovanja o kojemu je hrabro i javno svjedočila žrtva, Snježana K., jer želi „potaknuti i druge žrtve da se jave i da njena tri sina nauče da je silovanje teško kazneno djelo“. Nema toga kaznenog priručnika u kojemu stoji da je olakotna okolnost za užasno poniženje žene i zločin za koji je čak i u Hrvatskoj propisana kazna i do 15 godina zatvora, da je ta olakšica – sudjelovanje u ratu! A upravo „sudioništvo u Domovinskom ratu za što je višestruko odlikovan“, navela je suce da HDZ-ovom bijedniku umanje ionako malu prethodnu kaznu. I odaslala jasnu poruku kako je status branitelja iznad svakog zakona, iako su u dokaznom postupku „navodi oštećene bili jasni i uvjerljivi, te potvrđeni dokumentacijom o DNK tragovima okrivljenika“. Sve džabe!
Još jedan u nizu moćnih gadova, lezilebović, umirovljen kao branitelj s 50 godina života uz zavidnu mirovinu i brojne beneficije, potom načelnik neke općine, ne treba ni pitati uz koliku plaću, dok trepneš bit će slobodan čovjek, a Snježana K. tek jedna u nizu traumatiziranih žena za koje ovdašnje pravosuđe, kao sluškinja konzervativne vladajuće partije, nema milosti. I nije to sve, nego je naš branitelj, dika hrvatska, u svojoj obrani pokazao sav jad patrijarhalne provincije, drsko nazivajući svoju žrtvu prostitutkom koja je „bila protiv mene kao načelnika, stalno se bunila“. Pa ju je silovao! Da je opameti. „Dokazat ću ja svoju istinu“, glasa se taj mužjak, „ipak sam ja ratnik, nisam ratovao da bih se bojao jedne prostitutke. Ja sam više puta odlikovan“.
Naravno da jesi, majmune jedan, i naravno da ne treba nagađati kako si se odnosio, ako si bio u prilici, prema ženama „neprijateljske“ nacionalnosti u vrijeme rata, i naravno da ovo nije anomalija sustava, nego praksa zbog koje tek svaka deseta žena u Hrvatskoj prijavi silovanje.
Snježana K. pak sudskom je presudom ponovo silovana, kao i pravda sama, a ženama odaslana poruka da budu tiho ako ih siluje neki mamlaz u čiji je DNK upisana olakotna okolnost – pripadnost onoj mužjačkoj nadvrsti, ogromnoj braniteljskoj populaciji. Te da ta okolnost sobom donosi sve moguće privilegije, od novca i stanova do blagih, simboličnih kazni za teška kaznena djela. A sav cinizam te „olakotne“ okolnosti iskazan je u slučaju bivšeg premijera Ive Sanadera kojemu se sudilo i zbog ratnog profiterstva, ali je presuda poništena jer da je i on bio branitelj. Iako čovjek ni dana u ratu proveo nije.
I konačno, je li protestirala neka od onih stotinu veteranskih udruga zbog sramne kazne suborcu-silovatelju? Ne, ni glasa čuti nije od onih čija je riječ inače zakon i koji prijeteći urlaju čim se netko takne u njihove privilegije. Jer im se može, jer ih štiti partija koja s krunicom u ruci Hrvatsku „siluje“ već 30 godina.
