I ove godine Milorad Dodik i Aleksandar Vučić prirediše dernek u Banja Luci. U inat Ustavnom sudu BiH, kako je ovo političko vašarište oficijelni spiker najavio prije tri godine. Banski dvori, evo već 32. put guraju prst u oko zvaničnom Sarajevu u čemu Bosance, koji su, kako za AFP reče ovih dana predsjednik ovog entiteta „mentalno u Srbiji“, obilato pomaže Beograd, odnosno Aleksandar Vučić i crkveno-politička boranija.
Piše: Dragan Banjac
Na ovogodišnji praznik priređen je tek deveti defile. Stiče se utisak da je svaka svetkovina organizirana u čast samo jednog čovjeka, predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, deluje da je on vlasnik svega, i „republike“ i naroda. Broj učesnika se mijenjao, od nekoliko stotina na startu, preko njih 1.800 prije nekoliko godina, a ove godine su prvi put u večernje sate i najviše ih je. Kako „raste“ Milorad i njegova „republika“ tako se povećava i broj učesnika kojih je ove godine 3.400 i realno je očekivati da kroz nekoliko godina na ovom derneku učešće uzmu – svi.
Kako je bilo ranije? Milorad slabo uči, ponaša se kao na vašaru. Prije pet godine pamtim trgikomičnu scenu. Idući prema svečanoj bini Dosik u pratnji jednog čovjeka(!), malo poguren trapavim je hodom išao sredinom džade pozdravljajući „republikance” s obe strane, čas lijevom, čas desnom rukom. Sve je delovalo jadno i humorno. Ovog čoveka poodavno sam prozvao starim narodskim izraom zadribatina. Tražeći pojašnjenje u Rječniku (srpskohrvatskog književnog jezika gde su i bosanski i crnogorski, ne brinite) nisam ga našao i razočarao se. Postoji samo zadribalda koji se tumači na dva načina, kao tvrdoglav, zadrt čovjek (1) i uput da se pogleda značenje izraza zadrijaka (2), što opisuje snažnog zadriglog čovjeka. Obrni-okreni dobro je opisan.
Šef banjalučke gubernije prije šest godina odlikovao je bivšeg srbijanskog predsjednika, četničkog vojvodu Tomislava Nikolića, Ordenom RS na lenti za naročite zasluge… „Ako je put da se ujedinimo vaša samostalnost i nezavisnost, od srca vam želim samostalnost i nezavisnost. S tog puta ne smije se skrenuti. I biće još 100 prepreka, ali mi smo samo oni ljudi koji idu ispred volje naroda, a ona je jasna – Srbija i RS odlučivaće zajednički o zajedničkoj sudbini”, rekao vojvoda Nikolić.
Godinu dana poslije Banja Luku su pohodili ondašnji patrijarh Irinej i bodulica, premijerka Ana Brnabić, nagrađen je Emir Kusturica… Nakon kićenja visokim ordenom RS premijerka je rekla da je to za nju potvrda “odgovorne politike” Vlade Srbije i (!) predsednika Srbije. Govorancija Ane Brnabić u Banja Luci tada je bila tanjušna, pogotovo što je na kraju kazala da je odličje za nju podsticaj za još ozbiljniji i valjaniji rad u “korist našeg naroda”… Kad to izjavi jedna Hrvatica valja verovati. Ove godine nije došla u Bnja Luku i malo je smekšala retoriku u poruci koju je poslala, pored mira i stabilnosti srpskom narodu pomenula je i region.
Vučić je ponovo eskivirao Dodikov dernek. Pogađamo razlog. On je Krajišnicima poručio da će Beograd „nastaviti podržavati cjelovitosti BiH i protiviti se pokušajima ukidanja RS“, koliko god da jedno s drugim ne ide. Vjerovatno s namjerom da ništa ne kaže, Vučić je rekao da se Srbija „svih ovih godina, ponašala odgovorno i dosljedno podržavala Dejtonski mirovni sporazum i pravne okvire proistekle iz tog sporazuma“, i da mnogi, „koji su sudjelovali u donošenju tog okvira, pokušavaju da izvrgnu ruglu njegove osnovne postulate i suštinski izbrišu postojanje RS“. Vućićevski!
Potom je prešao na nevažne stvari, rekavši da su glavni zadaci očuvanje srpskog jezika, ćiriličkog pisma (kao da to neko ugrožava), zajedničkih tradicionalnih vrijednosti srpskog naroda i kulture…
Patrijarh Porfirije, Vučićev nacionalističko-šovinistički jastreb pozivao je na mir „s drugima i drugačijima, pod uslovom da Srbi ostanu čvrsto uz svoju vjeru i tradiciju. Koji su drugi naslućuje se, pope, ali je pitanje koji su – drugačiji.
Goropadni Dodik prvog dana banjalučkog sobeta bio je u svom elementu. Veličao je osuđene ratne zločince Radovana Karadžića i Ratka Mladića, a SAD je optužio da vodi “hibridni rat” protiv njegove „države“. Osvrnuo se i na sporni datum, a poslao je i opaku poruku.”Recite konačno da Srebrenica nije bila genocid”, uzviknuo je u jednom trenutku Dodik, braneći pritom pominjane osuđene ratne zločince kao ljude „koji su vodili RS” i „borili se za slobodu“. Ništa u rukavicama, Zadribatina ne krije da je konačni cilj srpska država na ovim prostorima i da će sadašnja crta razdvajanja RS s Federacijom BiH s vremenom postati pravom granicom. Obraćanje prvog dana završio je sa “neka živi Srbija, Rusija i pravoslavni svijet”. Zamislite Francuza da govor tokom državne svečanosti završi porukom – Neka živi Nemačka.
Nakon defilea koji je trajao koliko i školski čas Dodik je prišao govornici. Pre toga „komandant parade“, izvesni Igor Pušić, mu je raportirao, a Milorad krsteći se, samo dodirnuo čelo. Kad sam služio Titovu vojsku nismo se krstili niti su nam se komandiri i komandanti obraćali sa „pomoz’ bog, junaci, braćo i sestre, Hristos se rodi“. Pušić i Dodik su, simulirajući veliki predstavu pomalo podsećali na Đoku Jovanića kada je Titu raportirao na paradi povodom 9. maja. Milorad je govorio samo pet minuta, verovatno je žurio da sa gostima krka jagnjetinu i prasetinu. RS nikome ne želi loše i slavi svoj rođendan i niko ne može da joj uskrati to pravo, rekao je. „RS ima sjajan narod, hvala što ste ovdje, da pokažemo da smo okupljeni, da se poštujemo i volimo i da smo u miru, sabrani i da znamo šta radimo. RS je za 32 godine postojanja postigla veliki napredak i za nju je 30.000 ljudi dalo živo. Zato ne damo Republiku“, poručio je Dodik.
Podsećanje. RS 9. januara obilježava dan nastaka u znak sjećanja na taj datum 1992. godine, kada su poslanici srpske nacionalnosti u Skupštini tadašnje Socijalističke republike BiH, kršeći njen ustav i zakone, proglasio “republiku srpskog naroda u BiH”. Pola godine kasnije, u avgustu krštena je sadašnjim imenom i što se praznika tiče mogli su da uzmu da slave 2. avgusta, kao Makedonci, na Ilindan.
Ove su godine na Dodikovu akademiju tim povodom došli tek malobrojni inostrani gosti, poput srpskog patrijarha Porfirija i odlazećeg predsjednika parlamenta Srbije Vladimira Orlića, ministra odbrane Miloša Vučevića i šefa Generalštaba VS Milana Mojsilovića, ministarke zdravlja u Vladi Srbije Danice Grujičić, akademika Matije Bećkovića, ruskog ambasadora u BiH Igora Kalabuhova…Iako je dobio najviše priznanje, mađarski premijer Viktor Orban je izostao. Nije se pojavio ni (Vučićev) predsjednik Crne Gore (Jakov Milatović), kao ni Andrija Mandić, četnički vojvoda iz Crne Gore trenutno predsjedavajući parlamenta te zemlje. Njemu je krsna slava?
Sve je, dakle, na Trgu Krajine izgledalo nategnuto. Nakon defilea uslijedio je koncert na kome su pjjevušili crnogorska pjevačica Danica Crnogorčević i tri „umjetnika“ iz uvoza. Iz Beograda su pozvani Baja mali Knindža, Aca Lukas i Miroslav Ilić.
Da sve začine!
Tekst je prvobitno objavljen na radiosarajevo.ba, preuzet uz saglasnost Radio Sarajeva i autora.
