Ivan Zvonimir Čičak, nekadašnji politički disident i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, preminuo je u 78. godini, javlja Jutarnji list. Čičak se dugi niz godina borio sa zdravstvenim problemima, a njegovu smrt potvrdili su iz bolnice Rebro.
Rođen je 10. kolovoza 1947. godine u Zagrebu, kao četvrto od petero djece. Katolička je vjerska pripadnost njegove obitelji, u vremenu totalitarnog ateističkog komunizma, bitno odredila njegov životni put. Već kao maturant, u proljeće 1966., 14. travnja, na katolički Veliki petak, prvi je put uhapšen i saslušavan od UDB-e (jugoslavenske komunističke tajne policije) zbog aktivnosti u „podzemnim katoličkim krugovima“.
Radilo se o uobičajenoj praksi kojm je UDB-a razbijala vjeronaučne skupove i pjevačke zborove koji su u to vrijeme bili oblik okupljanja mladih katolika. U nedostatku dokaza, postupak protiv njega je obustavljen, medutim, 15. svibnja 1966., posljednjeg dana školske godine, odlukom Nastavničkog vijeća isključen je, zbog „ideoloških skretanja i nacionalizma“, iz gimnazije u Zagrebu i zabranjen mu je nastavak školovanja u bilo kojoj od srednjih škola bivše Jugoslavije. Međutim, nastupila je liberalizacija društva, kao rezultat pada šefa UDBA-e Aleksandra Rankovića, i iduće godina zabrana je ukinuta, pa je Čičak mogao završiti gimnaziju i upisati Pravni i Filozofski fakultet. U prosincu 1969. osvojio je prvu nagradu na natjecanju u govorništvu.
Bio je žestoki Tuđmanov kritičar
Studirajući filozofiju i književnost, Čičak stiče nove spoznaje, i ponesen fluidom 1968., Drugoga vatikanskog koncila, i generacije Beatlesa, nastavlja svoju aktivnost i uskoro postaje jedan od ključnih ljudi u studentskim gibanjima na Zagrebačkom sveučilištu.
U vrijeme Hrvatskog proljeća na sveučilišnoj skupštini 21. studenoga 1971. izabran je za studenta prorektora. Pod optužbom da je hrvatski nacionalist, u prosincu 1971. tadašnje jugoslavenske vlasti su uhitile Čička i druge studentske vođe. U montiranom sudskom procesu osuđen je na tri godine zatvora, od čega je 18 mjeseci proveo u Đorđićevoj, a ostatak u Lepoglavi, gdje je devet mjeseci bio u samici.
Nakon izlasku iz zatvora, otišao je u JNA, a po povratku je apsolvirao na Filozofskom fakultetu, ali nije diplomirao. Oženio se s Marijom Štambuk s kojom je dobio petero djece. Kako nije mogao naći drugi posao, živio je od prodaje knjiga, kao akviziter, a kada mu je to bilo onemogućeno, otvorio je obrt s kožnom galanterijom. Još jednom je uhićen 1987. zbog navodne utaje poreza, ali je oslobođen poslije dva mjeseca.
Postao je lider obnovljene Hrvatske seljačke stranke, međutim, nije imao uspjeha, iako je na prvim višestranačkim izborima HSS nastupio u koaliciji s HDZ-om Franje Tuđmana. Ubrzo su se politički sukobili, a Čičak se etablirao kao žestoki Tuđmanov kritičar. Godine 1993. postao je predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) i na tom položaju ostao iduća dva desetljeća, prenosi jutarnji.
zagrebinfo
