Piše: Akademik Gradimir Gojer
Živimo u dobu potpuno poremećenih vrijednosti u svim oblastima života. Vlastodršci i njihova medijska logistika na svaki način nas pokušavaju uvjeriti da crno nije crno, da je, zapravo, bijelo?! Nevjerojatnom upornošću širi se velika laž! Sve su prilike da kod ovakvog uspavanog, debelo sediranog naroda, koji vlastito blagotrobije stavlja ispred svake ideologije i bilo kakvog političkog uvjerenja, politika krivovjerja, lažiranja i obmane pokazuje se, svakim danom i u stvaralaštvu, koje bi da ponese oreol „umjetničkog“.
Potpuno odsustvo umjetničkih kriterija pri ocjenjivanju stvaralačkih dometa pogoduje, naravno, tvorcima „bofla“ u svim oblicima tvoraštva, ali i favoritima vladajućih oligarhija u svim post-jugoslavenskim sredinama. To nije teško postići jer u medijima, kako na portalima, tako i u printanim medijima, više ne postoji ozbiljna kritička procjena u oblastima liteerature, teatra, likovnih umjetnosti, teatra… „Rođačke ‘kritike i logika’ Ja tebi, ti meni“ pravilo je klanovski ustrojenih lobija koji bezobzirno forsiraju i protežiraju nekvalitet zaštićen klanovskim i politikantskim zastavama!
Kada neko pokuša osporiti rezultate „rođačke“ i stranačke logike guta ga mrak nacifašistički orjentiranih medija i kojekakvih piskarala u čijim glavama postoji i „estetika ružnog“, neviđen apsurd kojim se pokušava na pijedestal kvaliteta staviti niz prosječnih i ispod prosječnih ostvarenja. Općom degradacijom obuhvaćene su nekada prestižne umjetničke manifestacije i festivali, a nagrade i priznanja se kupuju za miljenike režima!
Poseban problem je nedostatak časopisa koji bi gajili umjetničku valorizaciju artističkih postignuća. Nekada snažni časopisi u regionalnim i europskim okvirima tavore i gase se, a kulturne rubrike dnevne i sedmične štampe „dobace“ do šturih informacija o stvaralaštvu.
Nedostatak autoriteta u umjetničkoj kritici rezultira stvaralačkim pobačajima i dominantnom osrednjošću.
Nedavno se u Novom Sadu pod okriljem izdavaštva Arhiva Vojvodine pojavilo petoknjižje „Izabranih dela“ Pere Zupca. Potrudio sam se da u medijima pronađem iole ozbiljniji tretman, da ne kažem arfimativne tekstove o ovom pothvatu.
Trud mi je bio uzaludan.
Kao da na svakom uglu naših varoši cvjetaju veliki pjesnici poput Pere Zubca. Ono što bi morao biti događaj kulturne sezone svjesno se prešućuje.
Zato se forsira šund i kič u enormnim količinama!
