Nova, strašna kriza čovječanstva

Autor: Slobodan Šoja

Teško je u istoriji čovječanstva naći strašniji, suroviji i nepotrebniji rat koji se mogao tako lako izbjeći, kao što je trenutni rusko-ukrajinski krvavi razvod. Teško je, takođe, pronaći rat gdje je za njegovo izbijanje presudniji bio strani faktor nego bilateralni nesporazumi.

Jeste li primijetili kako nam u posljednjih nekoliko mjeseci kradu slobodu, istinu i razum, te kako te velike riječi blijede i nestaju u crnom dimu koji izbija zbog pomračenja ljudskog uma i zla moćnih?

Jesmo li svjesni veličine nove strašne moralne krize čovječanstva? Osjetimo li kako su laž i licemjerje svuda oko nas, snažniji nego ikad?

Tako malo danas treba da svijet poludi, uz potpunu neosjetljivost i nebrigu velikih sila prema ljudskom rodu. Taj svijet ne zna osjetiti i razumjeti da će zbog njihovih sebičnih kaprica milioni ljudi ostati unesrećeni i osiromašeni, a neki obezdomljeni, uplakani i gladni.

To je svijet u kojem živimo. A svijet kakav nam se nameće i najavljuje, prepun zla i bešćutnosti, mogao bi biti takav da ćemo posljednje godine vjerovatno pamtiti po dobru.

Ubijanje Ukrajine je najbolji primjer ludila o kojem govorim. Iza i iznad paravana ruske agresije, uništavanja, bježanja, plača, nesreće, krvi i pepela, svega što ljudska duša niti razumije niti može prihvatiti već samo svom snagom osuditi, nazire se prokletstvo planete i univerzalno zlo koje potresa naš svijet.

Rusko-ukrajinski rat se klatio isključivo na pitanju ulaska Ukrajine u NATO: ulazak je vodio k ratu, dok je neutralnost čuvala mir. Rat se mogao izazvati još 2008. godine, pozivom Ukrajini da uđe u NATO, ali su Nicolas Sarkozy i Angela Merkel znali da bi pakao bio neizbježan te stoga nisu htjeli otvarati vrata pakla.

Emmanuel Macron je jedno vrijeme bio na sličnim pozicijama, a novembra 2019. čak je govorio da je NATO doživio moždanu smrt. Vrlo brzo neko ga je uspio ubijediti da to više nikad ne ponovi. I zaista nije ponavljao, a Macronovo neprotivljenje ulasku Ukrajine u NATO nije toliko bio dokaz negiranja vlastite izjave koliko znak da rat oko Ukrajine može početi.

Rusko-ukrajinski nepotrebni sukob treba iznad svega tumačiti kao perfidan povod za nešto mnogo veće i užasnije. Nije posrijedi samo lokalni rat između bivše slavenske braće već globalni ekonomski rat Zapada protiv Rusije.

Kao što se atentat u Sarajevu 1914. smatra povodom a ne uzrokom za Prvi svjetski rat, tako je i ruska brutalna agresija na Ukrajinu predviđeni šahovski potez u zapadnom planu ekonomskog slamanja Rusije uz pomoć sankcija i svođenja ekonomskih odnosa s Rusijom na minimum.

Taj obračun titana za nas obične i male ljude ne bi bio toliko važan, kad se pred našim neslobodnim, nijemim, nemoćnim i prestrašenim očima ne bi odvijala nehumana igra sa sudbinama i životima stanovnika Ukrajine, s jedne strane, te vještačkog i teško izdrživog udara na džep ogromnog broja žitelja cijele Evrope, s druge strane.

Zbog ovog sukoba nastaće pogubni ekonomski planetarni poremećaj koji će napraviti šačicu profitera i stotine miliona unesrećenih, ali politika i mediji pokušaće nas ubijediti zašto je važno ekonomski propasti zbog nekih viših i nevidljivih ciljeva.

Tako će se valjda objasniti želja mnogih evropskih zemalja da prestanu ovisiti o ruskom, jeftinijem, gasu, a da počnu ovisiti o američkom ili nekom drugom, skupljem, gasu.

Ukrajina je zemlja mučenica koju su veliki hladno žrtvovali ostavivši je razapetu između tri zla: 1. zapadnog zla koje je Ukrajinu navelo na samoubistvo; 2. zlih, korumpiranih i nemoralnih ukrajinskih lidera koji su posljednjih godina bestijalno pljačkali svoj narod i u njemu širili mržnju i 3. ruskog zla koje je hladnokrvno zadalo posljednji udarac moralno posrnuloj zemlji i, ostavivši pustoš i smrt, privremeno razrušilo sve mostove između Rusa i Ukrajinaca.

Najkraće rečeno: ubistvo je tajno osmišljeno i naručeno daleko od zemlje, dok je posrednik u zemlji širom otvorio vrata egzekutoru van zemlje za kojeg je znao da je pouzdan i okrutan.

Tragedija je mogla krenuti, uz direktan prenos smrti i podlosti. Triler dostojan Hitchcocka i filma Dial M. for Murder kojeg bismo mogli prevesti ”Pozovi M.[oskvu] radi ubistva”.

Mnogo se zla rojilo oko ukrajinskih duša i na kraju je cijela zemlja podnesena demonima kao žrtveni jarac. Žrtvovanje Ukrajine isplanirano je čim je procijenjeno da je Putinova Rusija postala prejaka, odnosno opasna u očima Zapada.

Instaliravši svoje političke marionete u Kijevu, u februaru 2014. godine, Amerikanci su ukrajinskim vlastima dali zeleno svjetlo da pljačkaju zemlju, šire korupciju i mržnju te da bježe od neutralnosti zemlje koja je jedini garant mira i stabilnosti Ukrajine.

U zemlji je iza 2014. bjesnio građanski rat između zapada i krajnjeg istoka zemlje. Armija ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka je godinama bombardovala Donbas i ubila preko deset hiljada rusofonih Ukrajinaca.

Sijući smrt, stvorili su u žiteljima te regije isti onaj osjećaj otuđenosti i mržnje koji su sad prisutni kod Ukrajinaca poslije ruske agresije. Pustoš koja se otvara pred našim očima je stravična i stvara samo jednu želju: da se sve što prije završi.

Problem je što je ovaj vješto isplanirani napad Rusije na Ukrajinu sa što više materijalne štete, mrtvih i izbjeglih u međuvremenu, nažalost, postao savršen alibi da se pokrenu dosad neviđene sankcije protiv ”okrutnog nasilnika koji ugrožava svjetski mir”. Što više Ukrajinci pate i umiru, to će biti više razloga za nastavak ekonomskog rata protiv Rusije, do njenog klonuća.

I tako, umjesto da se pod hitno krene u razgovore o budućoj neutralnosti Ukrajine u odnosu na NATO, što bi moglo zaustaviti rat, Ukrajini se šalje sve ubojitije oružje koje najavljuje nove apokaliptične scene.

Dani pred nama donose samo novu smrt, nove ruševine, novu mržnju, a na cijelom evropskom kontinentu potpuni ekonomski poremećaj praćen divljanjem cijena. I sve to zbog toga što više nema državnika kao Sarkozy i Merkel koji su svojim čvrstim stavom isključili mogućnost bilo kakve ratne avanture.

Malo je nedostajalo da na predsjedničkim izborima u Francuskoj u drugi krug prođe Jean-Luc Mélenchon, harizmatični političar koji bi lako i sigurno pobijedio Emmanuela Macrona u drugom krugu i koji bi odmah zaustavio rat jer se izričito protivi ulasku Ukrajine u NATO.

To će se, takođe, dogoditi ukoliko za dvije nedjelje pobijedi Marine Le Pen, mada ona ima mnogo manje izgleda za pobjedu nego Mélenchon. To dovoljno govori koliko je pustošenje Ukrajine besmisleno i kako se lako moglo izbjeći da cijela Evropa nije kapitulirala.

Nesrećna Ukrajina, potencijalno bogata zemlja nikad nije uspjela stati na noge, a pitanje je i kad će i u kojim granicama? Još je zanimljivije pitanje ko će biti zadužen za rekonstrukciju Ukrajine?

Dok teško ranjena Ukrajina krvari, urušava se i ostaje bez miliona svojih stanovnika koji su postali nomadi, veliki dio Evrope, uključujući i BiH, uskoro će biti snažno ekonomski uzdrman, ne zbog rata Slavena već zbog sankcija koje ne pogađaju samo Rusiju već i Evropu. Mi smo to već osjetili, a najteže tek dolazi.

Ukrajinska kriza nije mogla doći u gore ekonomsko i političko vrijeme za Bosnu i Hercegovinu. Na jednoj strani ovoj zemlji siromaštva i podjela prijeti novo i teže siromaštvo i podjele.

Naš odnos prema rusko-ukrajinskom sukobu je očekivano pogrešan. Dešavanja oko nas već dugo ne posmatramo iz individualnog ugla, držeći se zdravog razuma, već iz kolektivnog ugla držeći se principa pokornog stada i komandi s vrha.

Umjesto da stanemo isključivo uz nevine žrtve i osudimo svako zlo, mi se slijepo svrstavamo ili uz Zapad ili uz Rusiju, zavisno kako nam ko došapne. Oduvijek smo bili loši navijači.

Valjda ćemo i mi u Bosni i Hercegovini jednom naučiti da naša strana i naš izbor mogu biti samo nevini i istina.

(autograf.hr)