уторак, фебруар 27, 2024

Njemački Neue Zürcher Zeitung: Proces pristupanja Zapadnog Balkana EU je mrtav

Slične objave

Podeli

“Prava istina je da su Berlinski i ostali ‘procesi’ serija konferencija na kojima diplomate, političari i predstavnici nevladinih organizacija pričaju uvijek istu priču i umiru od dosade”

Njemački medij Neue Zürcher Zeitung (NZZ) objavio je autorski tekst novinara Andreasa Ernsta u kojem on ističe da je proširenje Europske unije na zemlje Zapadnog Balkana “mrtvo”. On predlaže promjenu pristupa kojom bi region pristupio Europskom ekonomskom prostoru.

“Dva desetljeća je obećanje Brisela da će se šest država Zapadnog Balkana učlaniti u EU izgledalo sveto i nedodirljivo. U međuvremenu u to nitko ne vjeruje, međutim postoji alternativa”, piše Ernst, prenosi sarajevski Klix.

On tvrdi da se mora desiti preokret u pristupu Europske unije kojim bi se prostor Zapadnog Balkana europeizirao, to jeste pronaći nove oblike povezivanja šest zemalja regiona: Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije.

“Očigledno je: proširenje EU na Balkanu je mrtvo. I Uniji i kandidatima nedostaje politička volja i sposobnost da poduzmu odlučne korake ka integraciji”, ističe Ernest, te dodaje da je neophodno držati region uz EU iz tri razloga.

Prvi je da je Zapadni Balkan ima bliske ekonomske veze s EU jer 3/4 trgovine zemlje regiona obavljaju s EU odakle dolaze i najveće investicije. Ipak, naglašava da su za europske kompanije balkanske zemlje samo izvor jeftine radne snage te da prosperitet i stvaranje dodatnih vrijednosti na terenu ostaju mali.

“Veliki jaz u bogatstvu između regiona i EU prosjeka je glavni razlog za ogromni odljev stanovništva s Balkana u Uniju. Četvrtinu stanovništva je tako od 1990-tih Balkan izgubio. Danas u ovih šest zemalja živi otprilike onoliko ljudi koliko i u turskoj metropoli Istanbulu, 18 milijuna”, stoji u tekstu.

Dodaje da su zemlje bivšeg istočnog bloka pokazale da su integracije u EU donijele napredak, što dokazuje na primjeru Litvanije čiji je BDP 1999. godine činio 37 posto prosjeka Europske unije, a 2018 taj postotak je bio 91 posto.

“Drugo, samo blizak odnos s EU (i NATO-om) garantira miran razvoj. Od raspada Jugoslavije državne i etničke granice se ne poklapaju. Ovo se prije svega odnosi na područja koje naseljavaju dva najveća naroda, Albanci i Srbi. Vezivanjem s EU, granice će istovremeno biti i čvrste i porozne. Ovo smanjuje rizike od teritorijalnih zahtjeva i sprječava jednostrane promjene granica”, navodi se.

Treće, ističe autor, Kina i Rusija u regionu imaju drugačije strateške interese od EU te sredstva da region pretvore u “trn u mesu Europe” poticanjem sukoba (Moskva) ili dovođenjem zemalja u dužničko ropstvo kroz infrastrukturne projekte (Peking). Najbolji protuotrov su europski strukturni fondovi i procvat ekonomskih odnosa s EU.

“Umjesto da se energično pozabavi pričom o proširenju i gospodarstva nerazumne razumu, Berlin je izmislio raznorazne ‘procese’ navodno kako bi države ‘učinio spremnim za učlanjenje u EU’. Prava istina je da su Berlinski i ostali ‘procesi’ su serija konferencija na kojima diplomate, političari i predstavnici nevladinih organizacija pričaju uvijek istu priču i umiru od dosade”, ističe se.

Ernst smatra da su potrebne nove-stare ideje, kao ona eksperta za Balkana Dušana Reljića iz berlinske Fondacije za nauku i politiku (SVP). Osnovna ideja je da ako politička integracija nije moguća danas, onda treba dovršiti ekonomsku integraciju. Citira Reljića koji smatra da je to izvodivo, jer se radi o populaciji od svega 4 posto stanovništva EU.

“Za takvu integraciju već postoji institucionalna forma: Europski ekonomski prostor (EEA). Osnovan 1994. godine, čini produbljeno područje slobodne trgovine s EU. Do sada su članovi Island, Lihtenštajn i Norveška. Pristupanjem unutrarnjem tržištu, šest zemalja Zapadnog Balkana imale bi koristi od četiri slobode: slobodnog kretanja robe, kapitala, usluga i ljudi. Čak i skeptici prema proširenju u samoj EU teško da mogu imati bilo kakve dobre argumente protiv toga. Napokon, postoje jasni kriteriji vezani za članstvo u EEA, ne samo u pogledu vladavine zakona”, navodi on.

On ističe da će prigovori vjerovatno prije stići iz balkanskih zemalja jer neće biti zadovoljne ponudom “B-članstva”.

“Međutim stvari stoje tako kako stoje, ovaj status se može postići za nekoliko godina, obećava investicije i ekonomski rast. To nije dugoročni cilj poput pridruživanja EU, u koji zaista više baš nitko ne vjeruje… Bez ekonomskog oporavka iscrpljene srednje klase, borba protiv korupcije i autokrata u balkanskim državama nema nikakve šanse. Angažman za demokraciju izgubljen je slučaj kada je emigriranje dobro obrazovanih posljednja opcija za pristojan život”. zaključuje Ernst.

(Dnevnik.ba)