Piše: Zija Dizdarević
Vijeće sigurnosti UN-a odbacilo je sinoć (22. 7. 2021.) rezoluciju što su je predložile Rusija i Kina – kojom bi visokom predstavniku prestao mandat za godinu dana, a ukinute mu bonske ovlasti. Za rezoluciju su glasale samo države predlagači. Ostalih 13 članica Vijeća sigurnosti bile su suzdržane. To što ostale članice nisu digle ruke protiv je gest ignorisanja pokušaja Moskve i Pekinga.
Potez Rusije i Kine može se posmatrati kao reakciju što je na junskoj sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija Moskva ostala usamljena u osporavanju novog visokog predstavnika u BiH – njemačkog političara Christiana Schmidta. Nije uvažen zahtjev Kremlja da saglasnost za izbor Schmidta treba da daju “sve strane u Bosni i Hercegovini i Vijeće sigurnosti”, a ne samo Vijeće za provedbu mira (PIC), gdje je Rusija bila protiv nastavka djelovanja visokog predstavnika. Kina je u junu bila suzdržana, ali sad je stala uz Rusiju što se može tumačiti i kao poruka dvije članica Vijeća sigurnosti s pravom veta da će se suprotstavljati transatlantskim saveznicima – kad god su u prilici, pa i u glavnom organu UN-a. Dakle, može se govoriti i o jednom od diplomatskih odgovora Moskve i Pekinga na obnovu zapadnog savezništva koje je fokusirano na Peking i Moskvu kao globalne rivale, spram kojih je nužna nova geostrategija. Ovdje su Rusija i Kina ukazale na mogućnost da zajedno djeluju i u drugim slučajevima, mada zaziru jedna od druge. Moskvu posebno brine planetarna kineska ekspanzija koja prijeti istiskivanju Rusije s pozicije “glavnog najdražeg neprijatelja” Zapada.
Ima osnove za sve naprijed kazano, ali ovdje je riječ o postupku koji se prvenstveno tiče Bosne i Hercegovine i njene (de)stabilizacije. Moskva i Peking itekako dobro znaju u kakvom je stanju bh. država, kakav je odnos susjeda prema njoj i kakva joj je međunarodna pozicija. Ovim Rusija i Kina udruženo demonstriraju negativan strateški odnos prema Bosni i Hercegovini i njenom pravu na bolju budućnost. U biti, to je svojevrsno geopatološko iživljavanje nad državom čija je tragična sudbina opštepoznata i ranjivost očigledna.
U vezi s tim, mora se imati u vidu da je na sjednici Vijeća sigurnosti, žaleći što je nacrt rezolucije odbijen, otpravnik poslova ruske misije u UN-u Dmitrij Poljanski poručio da je zaobilaženje Vijeća sigurnosti ne samo “nelegalan već i opasan potez”. I zaprijetio zapadnim kolegama da ne preduzimaju dalje “destruktivne korake” jer bi to moglo “potkopati mirovni sporazum” za Bosnu i Hercegovinu. Kineski ambasador u UN Geng Šuang podržao je Rusa, tvrdeći da visoki predstavnik nema legitimitet jer mu Vijeće nije izglasala produžetak rada.
Podrška zlu – U medijima se navodi ocjena neimenovanog diplomate koji smatra da nacrt rezolucije nije imao drugi cilj nego da podrije instituciju visokog predstavnika. Za BiH taj potez očito ima mnogo veću težinu.
Neslaganje s imenovanjem Schmidta, traženje da mu se ukinu bonske ovlasti i ograniči mandat na godinu dana, znači slaganje s nečim drugim. Slaganje sa djelujućim antidejtonskim i protubosanskohercegovačkim politikama što su za kvislinšku, miloševićevsko-karadžićevsku Republiku Srpsku, koja se smatra dijelom Srbije, a ne istoimeni dejtonski entitet, te reanimaciju paradržavne tvorevine endehazijskog sentimenta “Hrvatske Republike Herceg-Bosne”, kao sastavnice hrvatske, a ne bh. države.
Kina i Rusija se ovim pridružuju reviziji zbivanja tokom agresija na BiH, time i negaciji genocida ovdje (što je Moskva dokazala ranije, stavljajući veto u Vijeću sigurnosti na rezoluciju o tome), osporavanju i drugih odluka Haškog tribunala – kao što je ona kojom je osuđena na dugogodišnje kazne vrhuška “HR H-B”, a prozvani HDZ i vlast u Zagrebu kao dio udruženog zločinačkog poduhvata u BiH.
Rusija i Kina navode da bonske ovlasti visokom predstavniku više nisu potrebne “s obzirom na napredak koji su postigle političke stranke”. Ovo je baš vrhunski cinizam. Zbog tog “napretka” državna vlast je gotovo zamrla opstrukcijom SNSD-a i HDZ-a. U Federaciji BiH HDZ ne dozvoljava uspostavu vlasti na osnovu rezultata opštih izbora skoro prije tri godine (doduše, SDA se baš i ne buni jer imaju čudo od kadra na čelu federalne vlade).
Istodobno, svojim pristupom, Moskva i Peking podržavaju destabilizirajuće politike Srbije i Hrvatske prema i u Bosni i Hercegovini – sa sve očiglednijom obnovom velikodržavnih ambicija prema bh. prostoru. Uz ostalo, Srbija jača vojnu snagu i naoružanjem iz Rusije i Kine.
Projekcije srpski svet i zagrebačkog skrbljenja za sve Hrvate bliski su panrusizmu (Vladimir Putin objavio je programski tekst prema kojem su Rusi, Ukrajinci i Bjelorusi – Rusi) i svekineskom ujedinjenju. Vlasti u Beogradu, Zagrebu, Moskvi i Pekingu povezuje i, blago rečeno, rezervisanost prema muslimanima. Rezultat je stalan politički pritisak na Bošnjake.
Hrvatski (geo)politički analitičar Davor Gjenero je u tekstu za Radiosarajevo.ba direktan: “Predsjednik Milanović ima dugove prema ruskoj politici, koja je posredno sudjelovala u financiranju njegove kampanje, hrvatski predsjednik postaje, uz Dodika, Čovića i Vučića ključni ruski agent koji destabilizira Bosnu i Hercegovinu, kako bi spriječio stabilizaciju europske i euroatlantske perspektive BiH”.
Hrvatski premijer Andrej Plenković je izjavio: “Suradnja Hrvatske i Kine dobila je Pelješkim mostom sasvim novu dimenziju”.
Kada je riječ o odnosu Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, Plenković kaže da je to jedino u čemu se slaže sa Milanovićem.
Magloviti Zapad – Bosni i Hercegovini i regiji posvećena je značajna pažnja na više skupova i susreta čelnika ključnih zapadnih država. Strategija obnove planetarne liderske uloge SAD kroz kooperativnost s ključnim saveznicima dinamizirala je traganje za odgovorima kako se postaviti prema pojedinim pitanjima i područjima u novim geopolitičkim okolnostima. Data je puna podrška teritorijalnom integritetu i suverenitetu bh. države i njenom evroatlantskom integrisanju.
Ali taj stav se ponavlja od kraja rata. Kao i to da će OHR nastaviti raditi na ostvarenju pet ciljeva i dva uvjeta dogovorena 2008. godine.
Iz Brisela poručuju da Evropska unija nastavlja saradnju s Bosnom i Hercegovinom na provedbi 14 ključnih prioriteta Evropske komisije za bh. prijavu u članstvo EU. Naglašava se važnost reformi usmjerenih ka vladavini zakona i pravosudnoj reformi. U prvom planu su sada ustavne i zakonske promjene u izbornoj sferi.
To je samo redanje poznatog. Evropska unija je unesena u svoje probleme i izborna iščekivanja (Njemačka, Francuska). EU stalno traga za konceptom kojim bi se rješavalo zapadnobalkansko pitanje u paketu. Još tu nema vidnog entuzijazma i vjerodostojnosti. U tom pristupu gotovo svu pažnju pokupi opsesija EU Srbijom i njenom relacijom s Kosovom. Otud se i dalje drži otvorenim bh. Pitanje, a Republika Srpska kotira kao kompenzaciona utjeha i nada velikosrpstvu, a time i velehrvatstvu.
Naravno da se bh. pitanje dugoročno može rješavati samo u regionalnoj konstelaciji. Međutim, u EU neće da shvate kako je Bosna i Hercegovina sasma posebna tema, ključna za budućnost evropske zajednice, i na toj osnovi prihvate svoju odgovornost. Brojni vrsni poznavaoci prilika i ljudi od najvišeg ugleda upozoravaju na to godinama – uzalud. I Sjedinjene Američke Države moraju biti određenije. Profesor Daniel Serwer – pozivajući SAD, EU i NATO da se suprotstave priči o srpskom svetu – u izjavi za Dnevni avaz zaključuje: “I vrijeme je da Vašington jasno signalizira da će NATO braniti sve susjede Srbije od beogradskih namjera”.
Vidjećemo koliko će biti jasnija politika EU i SAD s kadrovskim promjenama. Christian Schmidt, novi visoki predstavnik, treba da stupi na posao 1. 8. 2021. Bijela kuća je pokrenula u Senatu proceduru potvrđivanje imenovanja novog američkog ambasadora u BiH Michaela J. Murphyja. Čovjek je bio ovdje tri godine u važno doba, sve mu je jasno.
Za kraj, EU i SAD su dužne da se odupru rusko-kineskom sadizmu nad Bosnom i Hercegovinom. I zbog svojih interesa, a i suodgovornosti što je do toga došlo.
(Tačno.net)
