среда, фебруар 21, 2024

Mala knjiga velikog pesnika

Slične objave

Podeli

BEOGRAD, 2. januara 2022. – U sopstvenom izdanju poslednjeg dana prošle godine izašla je knjižica NETOPIRI (za džep od košulje) pesnika i pisca Gorana Babića.

“Pjesme: desetak predsmrtnih i jedna djetinja”, kako navodi na koricama, Babić odabranu zbirčicu otvara pesmom:

Pohvala precima

Jadna je lomača na kojoj

Nijedan nevin nije izgorio

Jednako kolac sa koga se

Nije drao nabijeni

Jebeš vreću u kojoj se

Ne zakoprca utopljeni

i vješala na kojima se

Ne zaklati obješeni

(2. 12. 2003.)

Nožekanje

Tamna je noć

Ne vidi se prst

Londom mi je ime

Urezo u krst

(23. 12. 2015.)

Mostar

Ima tamo jedno groblje

i na njemu moji leže

otac, majka, sva rodbina

partizani, pomrla družina…

nerado idem svojima

lud Ujak mjerka, nišan, mušica

zrno u glavi, u grudima

Zemljak iz mlađih dana

ostao, za rata, na Neretvi

od rijetkih je Rvatina

što obnoć mogu preko vode

Kad bje teško i najteže

zelene je iz aresta vadio

a to se pamti i ne zaboravlja

sve neka je starohan, drtina

Drugar njegov, Kifa, Rifat,

dopade bodlji Dretelja,

Ćelovine i barake, kazamata za Bošnjake

Sve crnji su glasi,

šta da čini nevoljnik

jarana, rod, da spasi

Mostar je mali grad

gdje svak svakoga poznaje

ter i on znade Berka P.

glavara logorske murije

Mahnit, međutim, kakav je

straha zericu ne znaje

ter kazuje surovome

Puštaj Kifu, nevino je

a ako treba hapsi mene

i stavi me u zindan, u tamnicu

Nemoćna je škutorija

pred drskim slovom

milost da išće neki Vlaj,

Čifutče il’ zeleni balija,

al’ Rvat, raja iz Podhuma

s Balinovca, s Radobolje,

to se maksuz ne odbija

te bojnik, rojnik, popušta,

Rifat se muke rješava

Koji dan kasnije

ide naš junak da obiđe

Kifu u njegovoj avliji

Tu, dočeka ga mrtvilo

jer je Kifu, veselog, zklalo

čim se iz logora vrnuo

Hej, Mostar je to nevoljo, mjesto gdje se svi poznaju

(9. 11. 2018.)

Babić je rođen je 1944. na Visu. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Njegov Otac je iz Hercegovine, a majka iz Beograda. Od 1969. godine vodio je Centar za društvene delatnosti omladine u sklopu kojeg je objavljen niz knjiga mladih pisaca. Kao glavni urednik časopisa “Oko” radio je od 1973. godine, gde dolazi do izražaja njegova kontroverzna polemičarska strast. Zastupajući komunističke stavove svojim polemikama izaziva žestok prezir i odbojnost jednog dela hrvatske javnosti.

Drugi su ipak tvrdili kako je kroz taj nedeljnik bio nosilac važnih društvenih promena, kroz naglašenu antinacionalističku crtu koja je kod Babića bila veoma izražena. Početkom rata, 1991. godine ugledni pesnik napušta Hrvatsku, a u desničarskim krugovima i danas je poznat kao “izdajica roda hrvatskoga”.

U Hrvatskoj ga pišu u izdajnike, često pominju i zbog pesme “Gori li to Hrvatska” koju je napisao mnogo pre rata. Zli jezici tvrde da je dvosmislena, dok je pesnik obrazložio da je samo sećanja iz detinjstva pretočio u stihove.

Goran Babić (levo) i Dragan Banjac foto: portalforum.rs

Mnogi njegovi bivši sugrađani, Zagrepčani ,pitaju da li Goran razmišlja o povratku u Hrvatsku. Svima godinama ponavlja isto: “Kad mi se ispriča Sabor!” Dragan Gajić, njegov dugogodišnji poštovalac još dok je uređivao Oko stoga planira da ga ovde presretne prilikom prve posete rodbini u Ečkoj i Beogradu.

Babić je živa enciklopedija i veoma poželjan sagovornik. Profesor BU Nenad Prokić ga svrstava među tri najbolja hrvatska pesnika. Otuda je neshvatljivo zašto je Saboru toliki teret jedno izvinjenje, mada bismo ga nerado pustili.

“Neću ti ništa potpisivati”, reče dajući knjižicu NETOPIRI (nazvanu, da li po leptirima sumračnicima ili po ljiljcima, slepim miševima) i sa kćerkom zamače prekjuče u Knez Mihailovu.

Dragan Banjac