Pobijedio je naciste, fašiste, ustaše i četnike. Svim kasnijim političarima postavio letvicu kojoj se oni ne mogu ni približiti
Piše Hrvoje Klasić

Dana 4. svibnja 1980. je preminuo, a četiri dana poslije toga pokopan je čovjek čiji lik i djelo ne prestaju intrigirati najširu javnost. Riječ je o najpoznatijem i, u svjetskim okvirima, najutjecajnijem te najuglednijem Hrvatu svih vremena. Naravno, riječ je o Josipu Brozu Titu.
I kad pomislite da se interes za maršalom i predsjednikom Jugoslavije počeo smanjivati, pojave se nove “intrige”. U stvari stare. Naime, već tijekom Titova života, a posebno nakon smrti, počelo se nagađati o njegovom „pravom“ podrijetlu. Mnoge teorije urote, prema kojima Tito nije dječak rođen u siromašnoj zagorskoj obitelji u Kumrovcu nego podmetnuti agent aristokratskog ruskog podrijetla, nitko nikad nije dokazao. Kako bi jednom za svagda taj misterij bio riješen, svoje znanstvene usluge sad je ponudio i donedavni političar Dragan Primorac. On bi to učinio DNK analizom posmrtnih ostataka, za što bi mu trebalo desetak grama pokojnika. Hoće li Primorac uspjeti u svom naumu, ovisi prije svega o volji pokojnikove obitelji, ali i nadležnih tijela u Beogradu, gdje se nalazi posljednje počivalište Josipa Broza Tita.
Da se pita gradonačelnika Beograda, svako, pa makar i privremeno, oskvrnjivanje Titova groba dobro je došlo. Na sreću, njega se baš ništa ne pita. Prije nego što dam svoje mišljenje o „pravom“ Titu, evo kratkog pregleda nastanka teorija urote o Titovu podrijetlu.
Odmah treba reći da je okidač za sve teorije ustvari Titov uspjeh. Najprije njegov vojnički uspjeh, kao zapovjednika najbolje organiziranog i najefikasnijeg antifašističkog pokreta otpora u Europi tijekom Drugog svjetskog rata, a zatim njegov politički uspjeh, kao jednog od najuglednijih i najutjecajnijih državnika iz razdoblja Hladnog rata. Već je naciste mučilo pitanje tko je osoba koja se usudila suprotstaviti im se te iz dana u dan zadavati sve veće probleme.
Nekoliko njemačkih zapovjednika zarobljenih 1942., a koji su imali prilike razgovarati s Titom, čudilo se da jedan neobrazovani metalski radnik seljačkog podrijetla može izgledati tako elegantno i zvučati tako intelektualno.
Nakon rata Titovo podrijetlo sve više počinje zanimati i dojučerašnje vojne saveznike, a uskoro političke protivnike, u Washingtonu i Londonu. Tako se 1955. FBI-ju obratio izvjesni Marijan John Markul, američki državljanin rodom iz Livna, kako bi američke vlasti upozorio na pravo Titovo podrijetlo. Predstavivši se agentima kao ljevičar koji je u nekoliko navrata razgovarao s Titom, Markul je upozorio da su Titu s kojim je razgovarao prije rata nedostajala dva prsta, a da je Tito kojeg je sreo nakon rata imao sve prste. Isto tako, za razliku od neobrazovanog prijeratnog Tita, poslijeratni je bio odlično obrazovan i svirao je dobro klavir. Markul je nadalje upozorio na razlike u visini, boji glasa i naglasku. Prema njegovu mišljenju, „pravi“ Tito je 1930-ih zamijenjen u Rusiji osobom koja je, u stvari, sovjetski oficir, čime se samo dokazuje udružena sovjetsko-jugoslavenska (antizapadna) urota, zbog čega Amerikanci trebaju biti oprezni kad pregovaraju s Titom. Sudeći prema izvještaju FBI-ja, i agenti su izrazili sumnju u istinitost Markulovih navoda.
žAli priča je krenula i u sljedećim desetljećima samo će dobivati nove, također nikada dokazane, detalje.
Kao što rekoh, uspjeh Josipa Broza Tita mnoge je zbunjivao, pa su objašnjenja i počeli tražiti u međunarodnim urotama, djelovanju masona, pa čak i izvanzemaljaca. Znam da je one koji vjeruju u teorije urota teško razuvjeriti, ali evo ipak nekoliko pitanja čiji odgovori zahtijevaju tek osnove logike. Kako je moguće da nitko od bliže i šire rodbine nikad nije posumnjao u podrijetlo svojeg rođaka? Mnogi su nadživjeli Tita i, u novim društveno-političkim okolnostima, imali su prilike javno reći dugo skrivanu istinu. Ali nisu. Kako nitko od njegovih bliskih suradnika nije ispričao “istinu” nakon što je Tito umro. Posebno oni koji su ga odlično poznavali prije i nakon rata, a koji su u jednom trenutku pali u njegovu nemilost. Kao, primjerice, Aleksandar Ranković ili Milovan Đilas.
Uostalom, pa zašto Rusi ne bi otkrili da je Tito Rus nakon što im se 1948. oteo kontroli? Ili još bolje, zašto bi se ruski oficir kojeg je Staljin postavio da bude njegov čovjek u Jugoslaviji uopće oteo kontroli, znajući da će time biti raskrinkan?
Možda i najvažnije, da je i zamijenjen 1930-ih, sve zbog čega je Tito bio Tito postigao je nakon toga. Taj Tito pobijedio je naciste, fašiste, ustaše i četnike. Taj Tito gradio je i vodio državu koja će južnoslavenskim narodima dati slobodu i omogućiti napredak, državu koja će biti cijenjena u cijelom svijetu. Taj Tito svim kasnijim hrvatskim, ali i svjetskim političarima, postavio je letvicu kojoj se oni ne mogu ni približiti.
I zato, kome je lakše, neka ga zamišlja i kao izvanzemaljca. Jer, u usporedbi s ovim političarima koji danas vode Hrvatsku i svijet, on to stvarno i jest.
24sata.hr (Tekst prenosimo uz dozvolu autora)