(Jovan Vejnović „Posljednji Jugoslaveni“, Srpsko narodno vijeće, Zagreb, 2023)
Piše: Gradimir Gojer
Diplomat i angažirani intelektualac osjetio je potrebu da ispiše svoja sjećanja na izuzetno dinamičan i zanimljiv osobni život. Njegovu knjigu „Posljenji Jugosloveni „čitao sam „u jednom dahu“, osobito njen drugi dio u kojem Vejnović kao svjedok svih faza raspada Socijalističke federativne republike Jugoslavije na osnovu vlastitih sjećanja, ali i tragom dokumenata meritorno svjedoči o turbulentnim vremenima pred krvave ratove u tkivu Jugoslavije. Kao čovjek koji je veliki dio svoje karijere proveo na poslovima u diplomatiji Vejnović nije samo svjedok nego i aktivni sudionik niza historijskih prelomnica i dramatičnog kraja Jugoslavije. On nije suhi registrator događaja, posebno u dobu kada je bio savjetnik predsjednika jugoslavenske vlade Ante Markovića, već duboko senzibilno, nevjerovatno gospodstveno, pred čitaoca rasprostire kaleidoskop diplomatske borbe za očuvanje zajednice jugoslavenskih naroda. Ne bez ljudskog razumjevanja za čovjeka kojeg je savjetovao do kraja njegove premijerske misije, Vejnović analizira procese političkog spektra odnosa unutar Jugoslavije, njenih sastavnica-republika i pokrajina, ali i uticaja međunarodne zajednice na procese koji su prethodili raspadu Jugoslavije.
Njegove analitičke procjene i uvidi u međunarodni položaj Jugoslavije prije njenoga kraja zrcale umnim „ubodima“ u tragičnu kadaveričnost bitisanja Jugoslavije. Detaljnost i golema serioznost u opisima bitnih sastanaka na domaćoj i međunarodnoj sceni na svakoj stranici ove knjige „odaju“ diplomatu sa stavom, patriotu nepokolebljivog humanističkog angažmana.
Knjiga je to na čijim stranicama je oživljen i pokušaj Ante Markovića da temeljitim reformama spriječi raspad Jugoslavije, a jarko i iz specifičnih uglova Vejnović je osvjetlio i stvaranje Pokreta reformskih snaga, kojim je Ante Marković napravio još jedan potez spašavanja nacionalizmima „napadnute“ jugoslavenske zajednice.
Razložno i svestrano dokumentovano ova sjećanja na događaje i ličnosti zbore o temeljnoj pismenosti autora, a pojedini prizori knjige čitaju se s ozbiljnom napetošću, jer autor moćno rekonstruiše događanja, a nerijetko daje i psihološke portrete ličnosti koje su ih protagonirale.
Posebno je zanimljivo čitati Vejnovićeve analize, procjene i ocjene zemalja arapskog svijeta sa kojima je Jugoslavija gajila prisne i snažne političke, privredne i kulturne veze.
Prvi dio odiše iskrenošću kojom Veinović slika svoje djetinjstvo i mladost, prve mladalačke fascinacije…
Iako niti jednoga trenutka autora kao ni „šefa“ mu Antu Markovića ne napušta niti u životu niti u stvaranju ove knjige optimizam, ipak knjiga djeluje na svoj način „rekvijumski“ ne samo za jednu državu koje više nema već i za vrijeme u kojem je nestajala!
Urednik Vuk Perišić, kao i prelom knjige (Ruta Zagreb) potrudili su se svesrdno da knjiga izgleda kao uistinu reprezentativno izdanje Srpskog narodnog vijeća.
