Izašla je iz štampe knjiga „Hronika propasti“ Andreja Nikolaidisa (ShuraPublikacije, Opatija 2021., www-shura-edit.com).
Radi se o zbirci odabranih kolumni ovog vrsnog crnogorskog i bosanskog autora, koja je svojevrsni odgovor na pitanje što se to događa na Balkanu. Ali, oprez! Ne radi se samo o Crnoj Gori – de te fabula narratur.
Knjiga ima svoju premijeru 20. novembra u 17 sati na Sajmu knjige u Puli.
O knjizi Viktor Ivančić kaže: Kratko rečeno: radi se o jednoj od najrazornijih i najlucidnijih kritika nacionalizma i etnoklerikalizma napisanih na našem jeziku. Andrej Nikolaidis suviše je dobar pisac da bi – hvatajući se (u gotovo dnevničkome ritmu) ukoštac s političkom i crkvenom agresijom na Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu tokom 2020. i 2021. godine – zauzeo udobnu i niskorizičnu busiju takozvanoga neutralnog promatrača, što njegov rad presudno razlikuje od naplavina analitičkog oportunizma kakvim smo zasuti. Naprotiv, tekst funkcionira (i) kao sredstvo borbe upravo zbog toga što njegova istina izaziva nelagodu, što radi odsustva kalkulacije uspijeva prodrijeti kroz debelu kožu moći i izvući na površinu ono najskrivenije – krvave namjere. Ovom zbirkom rafalno ispaljenih i briljantno napisanih eseja Nikolaidis nastupa kao angažirani intelektualac u zamalo zaboravljenom, dakle najčasnijem smislu riječi: od one vrste koja poput svitaca prkosi kolektivnim mrakovima i podsjeća na nepobjedivost ljudske težnje za slobodom.
Milan Rakovac, u predgovoru: Andrej Nikolaidis surovo reže skalpelom crni čir na tijelu južnoslavenskome štono ga marmaglia (fukara) nježno zalijeva kamilicom. Nikolaidis bježi od politički “korektnog” blebetanja – bijednog “narativa” parademokratskih nomenklatura od Atlantika i Baltika do Crnog mora i do Jadrana – k’o đavo od tamjana. Nemilosni destruktor destruktora, direnmatski “nadziratelj nadziratelja” u našijenskoj Generaciji21, slijedeći velike crnogorske predšasnike, kao što su Marko Miljanov ili Mihajlo Lalić, kao što su u komšiluku Ivan Cankar, Miroslav Krleža, Radomir Konstantinović…
Prije spavanja, AndrejaN u ruke – nećeš moći poslije spavati. I nemoj. Naspavasmo se, pa se, možda, jednom već i probudimo…
