Povjesničar Hrvoje Klasić pojašnjava zašto smo tako loši učenici kad su u pitanju povijesne lekcije. Prijeti li svijetu opasnost od novog velikog rata i je li ga uopće moguće predvidjeti?
U čemu se razlikuju prilike 1914. i 1939. i današnja situacija? Od povijesti – učiteljice života do suočavanja s prošlošću, mnogo je razloga za razgovor s Hrvojem Klasićem.
“Sve ukazuje na to da smo vrlo, vrlo loši učenici, odnosno da sve ono dobro što je bilo i što bismo mogli učiniti još boljim ne napravimo takvim a ono što je bilo loše nekako ponavljamo. Valjda je to nekako u prirodi čovjeka, postoji puno stvari koje kao povijesničar ne mogu odgonetnuti iz prošlosti i zato uvijek potražim savjet i kod nekih drugih struka. U ovom slučaju kod psihologa a vjerojatno bi trebalo i kod psihijatara potražiti pomoć”, kaže Klasić.
Na pitanje jesmo li pred 1914-om ili pred 1939-om, jesmo li predratna generacija, Klasić kaže da smo mi u ratnoj opasnosti od kada postojimo kao ljudski roda i mislim da je povijest ljudskog roda povijest osvajanja, povijest ratovanja, povijest zločina… “Tako da to nije ništa novo, samo su se mijenjala sredstva a ciljevi su gotovo identični. Mijenjao se samo broj žrtava i oružje, način korištenja. Kad ovo kažem pokušavam i malo relativizirati strah koji postoji jer mi se čini da si u svijetu pristupamo problemu vrlo subjektivno, da ne kažem i egocentrično (ono što se nama događa je najgore što se ikad dogodilo), svijet u kojem mi živimo najopasniji je svijet, mi smo sada na rubu rata, niko nikad nije bio na rubu rata, posebno atomskog rata. Međutim, kao povijesničar, ne znam da li je to dobro ili loše, nije ovo sada situacija zadnjih nekoliko godina kada je moguć neki veći sukob…
Nabrojite mi ratove koji nisu završili, kaže Klasić… Ne propustite ovaj razgovor!
Više u video prilogu HRT.
D. B.
