недеља, септембар 1, 2024

Covid kriza i siromaštvo: Neformalno zaposleni i Romi posebno ugroženi

Slične objave

Podeli

BEOGRAD, 18. oktobra 2021. – Prema najnovijim podacima Republičkog zavoda za statistiku, stopa rizika od siromaštva u Srbiji u 2000. godini bila je 21 odsto, što je za 1,5 procentnih poena niže nego u 2019. godini. Srbija je ostala u grupi najsiromašnijih zemalja u Evropi, zajedno sa ostalim balkanskim državama. U 2020. godini najizloženiji riziku od siromaštva bili su mlađi od 18 godina i nezaposleni, rečeno je danas na konferenciji za novinare u Medija centru, gde su govorili Marija Babović iz SeCons grupe za razvojnu inicijativu, Slobodan Cvejić iz iste organizacije i Miodrag Milosavljević, v.d. izvršnog direktora Fonda za otvoreno društvo.

Izveštaj COVID kriza i siromaštvo pokazao je da mere za podršku prihodima koje su sprovedene od izbijanja pandemije nisu adekvatno uticale na materijalni položaj društvenih grupa koje su bile u najvećem riziku od siromaštva i kojima je pomoć bila najpotrebnija. On je pokazao da su među najugroženijima bili neformalno zaposleni i Romi, a mere su uključivale i dobrostojeće stanovništvo kojem nije bila potrebna pomoć, a izostavljale grupe poput onih koji nemaju lična dokumenta uključujući i beskućnike, izbeglice i tražioce azila, ali i decu, posebno u domaćinstvima gde postoji rizik od siromaštva.

Pandemojom je ozbiljno pogođeno osam sektora: veletrgovine i maloprodaja, usluge smeštaja, transporta, hrane i pića, uslužne delatnosti, šumarstvo i biljna i stočarska proizvodnja.

Pripadnici eomske populacije koji rade kao sakupljači sekundarnih sirovina bili su u posebnom riziku u toku trajanja mera koje su ograničavale kretanje. Oni su jedna od najugroženijih grupa, a deo njih nije mogao biti obuhvaćen gotovinskim transferima zbog nedostatka ličnih dokumenata. U posebno nepovoljnom položaju su se našle žene iz romske populacije koje inače predstavljaju grupu koja beleži najnižu stopu nezaposlenosti u Srbiji i ima izrazito nepovoljan ekonomski položaj.

Kada je o starima reč, izrazito niska stopa digitalne inkluzije bila je prepreka u pristupu informacijama, posebno onima koje su bile u vezi sa ostvarivanjem prava, i učesvovanjem u programima i merama države.

D. B.