Dogodilo se na današnji dan. Četvrtog maja 1980. godine u ljubljanskom Kliničkom centru umro je jedan čovjek.
Zastave na Bakimgamskoj palači, Kapitol Hilu, Kremlju, Jelisejskim poljima, Hofburgu i širom svijeta spuštene su na pola koplja.
Održana je, prvi i poslednji put u povijesti, sjednica Ujedinjenih naroda sa samo jednom točkom. Proglašeni su višednevni nacionalni dani žalosti u više od 80 zemalja svijeta. Na sahrani je bilo 209 delegacija iz 128 zemalja, 31 predsjednik republika, četiri kralja, šest prinčeva, 22 predsednika vlada, 11 predsednika nacionalnih parlamenata.
U Vatikanu su jedini put u povijesti zvonila zvona, u katedralama i crkvama služene mise zadušnice.
Ovo su činjenice, šta god vi mislili o njemu,
Viber poruku sam dobio od prijatelja a ovu crticu posvećujem kolegi i prijatelju Zdravku Huberu s kojim sam dosta vremena proveo u Borbi i Našoj Borbi. Obaveze su me omele da danas odem do razmeđe Novog Beograda i Zemuna i sa kolegom se nađem „na kafi“. Umesto toga – posveta.
Huber je davno, odmah nakon rušenja Jugoslavije, s pravom konstatovao da nijedna od novonastalih državica nikad ni u čemu (ni blizu) neće dostići domete bivše domovine. Možda Zdravko i nije jugonostalgičar (što, inače, nije za osudu, naprotiv), ali znam da je poštovao njenog tvorca i čuvara. (Josip Broz – dobar skroz!)
Dragan Banjac
