Piše: Aida Čakić
Beogradska odvjetnica i aktivistkinja Tanja Petovar gostovala je na tribini koja se održala u petak u organizaciji Udruge Antifašista Dubrovnik.
Profesor Zdravko Bazdan uvodno je kazao kako su dubrovački antifašisti prvi put nakon 30 godina pozvali nekog iz Beograda.
Ovo je nešto poput pružanja ruke. Naša udruga je slobodan prostor gdje se može slobodno govoriti i sve manjine su zastupljene – naglasio je Bazdan.
Petovar je inače bila jedan od glavnih protagonista filma o brodu ‘Galeb’ redatelja Ivana Živkovića koji je realiziran na ideju Denisa Kuljiša. Brod je inače bio značajan za Josipa Broza Tita te je s njim odlazio na diplomatska putovanja, i odigrao važnu povijesnu ulogu u stvaranju pokreta Nesvrstanih.
Petovar je radila u Institutu za međunarodnu politiku u vrijeme pokreta Nesvrstanih. Kazala je kako je na nju najviše utjecao njezin otac Rudolf Petovar, generala u Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Prema njezinim sjećanjima, on nije dozvoljavao privilegije koje su imali brojni oficiri bivše države, bio je Slovenac, skroman, radišan, Luteran koji je imao odbojnost prema onima koji su koristili društveni novac i brojne privilegije.
TITOV NAJVEĆI PROPUST BILI SU NESVRSTANI
– Prisvojila sam mnoge vrijednosti od njega i bila sam kritična prema tom sustavu zbog čega su me i pozvali da sudjelujem u filmu ‘Galeb’. Kao insajder sam imala distancu, gledala sam dobre strane tog sistema, ali i brojne deformacije koje dolaze s apsolutnom vlašću. Titovi najveći propusti su bili kada je srušio srpske liberale i dao vlast nacionalistima, a onda je došao Milošević sa svojim hordama po Beogradu i Akademijom nauka. Tada sam prvi put shvatila što je fašizam. Nisam mogla vjerovati se može vratiti – kazala je Petovar dodavši kako su ipak demokratski principi smjene vlasti bolje nego vladavina jednog čovjeka.
Naglasila je kako je ipak poštovala Tita zbog njegovih djela u Drugom svjetskom ratu.
– Vremenom sam shvatila kako je pokret Nesvrstanih imao imperijalni duh, dok su mnogi smatrali kako je bio emancipacija. Bilo mi je na vrh glave bahaćenja i razbacivanja novaca, dok su brojni ljudi diljem Jugoslavije živjeli u siromaštvu i od toga nisu imali nikakve koristi. Za mene su Nesvrstani bili Titov imperijalni hir koji nas je mnogo koštao, a nije doveo do unutrašnje reforme i modernizacije. Da je došlo do toga možda bi se rastali kao Česi i Slovaci, a ne da danas mnogi ljudi nose strašne traume – poručila je.
Petovar se osvrnula na to kako mnogi mladi ljudi danas idealiziraju bivšu Jugoslaviju.
– Njima se čini kako se prije živjelo bolje nego danas, ali ako mene pitate to nije istina, sad je bolje. Evo mi mirno sjedimo u Dubrovniku i govorimo što želimo. Kad sam ja bila mlada niste smjeli govoriti na javnom mjesto nego samo po partijskoj formuli. Govorila sam mnogo puta i svaki put je bila drama, jedino me ime moga oca štitilo dok su moji brojni prijatelji završavali u zatvoru. Danas svako može reći što hoće pa i ružne stvari, no ipak mislim da je to bolje za narod u povijesnom razvoju nego kad se ograničavaju osnovne individualne slobode. Čovjek se ipak treba boriti za vrijednosti u koje vjeruje – istaknula je Tanja Petovar.
VOLIM DUBROVNIK
Prisjetila se devedesetih kada je svjedočila odlasku vojnika iz Beograda u Hrvatsku.
– U Srbiji danas nema nikakvih suočavanja, samo nas između 0,1 i 0,5 posto otvoreno može reći što su radile srpske trupe. Znamo da su slali djecu iz Beograda da budu topovsko meso u Vukovaru i drugim krajevima. Sve to znam iz prve ruke jer sam branila disidente. Ideja velike Srbije je nešto što uništava Srbiju i vodi u sunovrat. Svaki dan smo dalje od Europe – dodala je.
Kazala je kako voli Dubrovnik otkako zna za sebe.
– Sve što sam lijepo naučila, naučila sam u Dubrovniku, od Igara, IUC-a, porodice gospara Mata Jakšića i brojnih drugih Dubrovčana. Za mene je grad uvijek bio renesansa i jako sam vezana za Dubrovnik. Bili smo šokirani kada se 1991. godine dogodio barbarski čin napada na Dubrovnik. Kasnije sam došla 1994. godine i bilo me je sram što dolazim iz Beograda, jer su ga oni napali u ime cijele Srbije, a ja nisam bila kriva za to. Plašila sam se svog govora misleći da ću povrijediti ljude koji su prošli rat i da će mi reći s kojim pravom tu dolazim. Ipak većina njih je rekla da znaju da nismo svi isti. Hvala Dubrovniku i Dubrovčanima – zaključila je beogradska odvjetnica i aktivistkinja Tanja Petovar.
(Dubrovački dnevnik)
