Nešto kao zapis bivšeg upravnika…
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Cijelog radnog vijeka obavljao sam dužnost direktora, osim prvog teatarskog angažmana kad sam djelovao kao dramaturg… Naravno, najdragocjeniji period djelovanja u teatru smatram doba direktorovanja sarajevskim Narodnim pozorištem. Uz to što sam bio čelnik Opere, Drame i Baleta Kuće na Obali i rukovodio sa preko tri stotine teatarskih djelatnika ima još čitav niz komponenata da ovaj period označim kao uzvisinu, pa i vrhunac svoje karijere…
Može se činiti nekome i nevažnim, a u meni je prevažno da sam sjedio u uredu u kojem je nekada „stolovao“ Branislav Nušić! Sjedio sam punih osam (!) godina u fotelji koju je koristio najveći komediograf jezika kojim se sporazumjevamo.
Naravno, svih tih godišta strepeći nad svakim teatarskim ostvarenjem imao sam na umu scenu iz predstave koju sam svojedobno režirao u Pozorištu mladih Sarajevo, za koju je tekst napisao Darko Lukić „I opet Nušić“, kada velikog komediografa izbacuju kao kofer i jeftini prtljag kroz kapije te iste Kuće na Obali…
Dok je trajala moja “dvomandatna“ upravnička odiseja, nerijetko mi je, u snu, ali „iz čista mira“ i na javi, ta scena opterećivala svakodnevna promišljanja o sudbini onih koji kao čelni ljudi odlučuju o repertoaru teatra i njegovoj pozorničkoj provedbi. Zato se nisam libio niti u javnim istupima niti u teatrologijskim tekstovima govoriti o upravničkoj fotelji kao o “buretu baruta“!? Jer, što očekivati u vlastitoj sudbi kad se svakodnevno prisjećaš kako je u Sarajevu i teatru prošao plemeniti Alkibijad Nuša?!
Na moju sreću nisam doživio sudbinu velikog komediografa, najvećeg i najslavnijeg u plejadi mojih prethodnika koji su obavljali upravničku iliti intendantsku funkciju u Kući na Obali. Ali čarolija koju mi je donijelo osmogodišnje sjedenje u “Nušićevoj fotelji“ bila je pravi dragulj koji će u mojoj svijesti svijetliti do mog posljednjeg ovozemaljskog daha!
Jer, Branislav Nušić bio je i ostao nevjerojatna europska okomica u ovim našim balkanoidnim, nerijetko smutnim i poganim prilikama.
Koračati stazom ovog dramatičarskog genija bilo je iznimno časno!
