Oba puta uglavnom sam slušao, jer slušati Konstantinovića bio je rijedak intelektualni privilegij.
Piše: Akademik Gradimir Gojer
U životu čovjeka rijetki su trenuci intelektualne gozbe, kojom vas mogu podariti giganti književne i filozofske misli.
U takvim susretima bogatite se biserjem duhovnosti. U dva navrata imao sam prigodu razgovarati sa Radomirom Konstantinocvićem. To su bili neponovljivi trenuci sa stvaraocem rijetko širokih kozmopolitskih obzorja.
Taj otmjeni gospodin, prijatelj Samjuela Beketa (briljantna knjiga „Beket prijatelj“!) autor je čuvene rečenice kazane u Sarajevu na simpoziju o djelu Miroslava Krleže: „Kriza je duboka naše šanse su velike!“, pišući svoju Filosofiju palanke proniknuo je u srž palanačkog duha.
Prvi put Konstantinović me počastio svojom svakorečeničnom mudrošću u piceriji „Galija“u Sarajevu, a drugi susret sa njim desio se u Ivanjici, gdje je velikan književnosti ljeti stvarao.
Oba puta uglavnom sam slušao, jer slušati Konstantinovića bio je rijedak intelektualni privolegij. Tada sam bio u rijetkoj prilici da velikana pisane riječi pitam i zadovoljim osobnu znatiželju, a prisustvo sarajevskih intelektualaca i umjetnika (Čedo Kisić, Dževad Hozo, Edin Numankadić, Sead Fetahagić…) stvaralo je neponovljivu atmosferu.
Slušati premudrog Konstantinovića bila je čast!
Rijetka čast!
(hayat.ba)
