ADELAIDE, 25. septembra 2024. – Kad otvorite internet stranicu Ambasade i konzulata Republike Srbije u Australiji, a da ste putnik namjernik, ne biste primijetili ništa neobično. Kao i većina drugih stranih predstavništava navedeni su kratki podaci i kontakt, kako ambasade u Kanberi tako i generalnog konzulata u Sidneju.
Problem počinje onog trenutka ako vam nešto ili neko zatreba iz predstavništva Republike Srbije na sedmom kontinentu. Ne postoji ni promil šanse da vam se neko na telefonske pozive javi, a poruke na mejlu ostaju zauvijek arhivirane. Tragikomično je pogledati lažnu objavu elektronskog javljanja na internet stranicama generalnog konzulata a za potrebe državljana Srbije u Australiji.
Desetak ljudi mi se ovih dana obratilo za pomoć tražeći od mene da pokušam da kontaktiram nekoga u konzulatu, a zbog potrebnih dokumenata u vezi sređivanja ličnih podataka.
Da nije tragičan, slučaj umrlog Srbina Ž.S. čije je posmrtne ostatke trebalo prebaciti u Srbiju, bio bi vrhunac komičnog nerada i to dobro plaćenog, u Vučićevim SNS-ovskim predstavništvima u Sidneju i Kanberi. Danima se na pozive niko nije odazivao, a kako se radilo o slučaju gdje je potrebna hitnost i stručnost, pokojnikova porodica je u očaju tražila izlaz i našla ga je u Ambasadi Bosne i Hercegovine, iako je i tamo sam proces trajao mnogo duže od procesa u istim slučajevima kod drugih ambasada. Treba istaknuti da BiH nema konzulat za razliku od Srbije koja ima generalni konzulat i pet osoba zaposlenih u njemu.
Godinama je ambasada s konzulatom Republike Srbije mjesto okupljanja, ne svih, sumnjivih likova sa još sumnjivijim biografijama, koji su poznati po policijskim privođenjima zbog krađa u robnim kućama, zbog teških pijanstava i ometanja sudskih istraga. Ambasador Rade Stefanović, koji izgleda mnogo uživa u egzotičnim pacifičkim ostrvima često je u ulozi mornara s KonTikija, na ostrvima “sklapa unosne poslove” sa Solomonima, Kuk Ostrvima, Fidžijem i ostalim “svjetskim industrijskim silama”, a kad posjeti Vanuatu po izvještaju na internet stranicama, neupućeni bi čovjek rekao da je u najmanju ruku posjetio SAD, VB, Francusku, Kinu i Rusiju zajedno.
Ipak u odnosu na neka prošla vremena, vidljiv je ogroman pomak u odnosima nekadašnjih ljutih političkih protivnika, da ne napišem neprijatelja. Sada im se očigledno žuri nakon toliko decenija potpuno hladnih odnosa. Nema vjerske manifestacije, nema crkvene proslave, komemoracije Draži Mihailoviću i njegovim vojnicima, otvaranja tobože srpskih škola i fakulteta, (Koledž sv.Save gradi još od vremena Jugoslavije, kad su ambasadori i crkvene vladike bili dvije nepomirljive suprotnosti), a da Nj.E.(njegova ekselencija) Rade Stefanović i vladika SPC u Australiji i Novom Zelandu Siluan, NJ.V (njegovo visočanstvo) nisu zajedno.
Najviše vremena provode prilikom bogatih ručaka i pića na “svetosavskoj trpezi ljubavi”, ali ih nije rijetkost vidjeti i na drugim mjestima gdje se “ije, pije i trumpa”, kako je pisao moj daleki sugrađanin Marin Držić.
Daleko je to obilnije od dva jaja Sinise Maloga i parizera gospodara Vučića. Tako i treba, jer oni su političari koji “brinu za svoj narod” i radosno kliču živela Srbija, nisu NJ.E. V. u Australiji koje Srbi hrane.
V. Vukoje
