петак, новембар 22, 2024

Božidar Proročić: Zašto Crna Gora nije usvojila rezoluciju o stradanju Hrvata, Bošnjaka, Albanaca, pa i Crnogoraca od strane Srba?!

Slične objave

Podeli

Crnogorski književnik i publicist Božidar Proročić napisao je osvrt na usvajanje Rezolucije o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzenu od strane Skupštine Crne Gore koji prenosimo u cijelosti. 

Dubrovački dnevnik

Iako je prošlo 79 godina od zatvaranja stratišta Jasenovac, koje je osudila cijela poslijeratna Europa i svijet, te se tokom perioda komunizma kroz sistem obrazovanja govorilo i pisalo o Jasenovcu, velikosrpski ideolozi su iskoristili genocid u Jasenovcu da prikriju genocid u Srebrenici, iako oba pripadaju različitim povijesnim kontekstima i događajima. Skupština Crne Gore usvojila je Rezoluciju o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzenu, što je izazvalo brojne kontroverze. Dok se pripadnici “srpskog sveta“ predstavljaju kao branitelji istine, stvarnost je da ova rezolucija služi kao instrument velikosrpskog režima, poslušnika Vučića i Rusije. Usvajanje ovakvog dokumenta neće vratiti žrtve niti zacijeliti rane, već će samo udaljiti Crnu Goru od europskog puta i narušiti odnose sa susjedima. Umjesto da doprinese kulturi sjećanja, nova rezolucija o genocidu u Jasenovcu manipulira poviješću i koristi se za političke svrhe. Velikosrpska kamarila koja je trenutno na vlasti pokazuje svoje pravo lice. Usvajanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu u parlamentu Crne Gore jasno pokazuje koliko je Crna Gora podložna diktatu predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića. Umjesto da se bavi pravim pitanjima i promovira pravdu za sve, „sinovi srpskog sveta“ su se povinuli nalogu svojih mentora iz Beograda i Moskve. Na taj način, umjesto izgradnje mostova i promoviranja mira, aktualna vlast u Crnoj Gori doprinosi daljim podjelama i politizaciji tragičnih povijesnih događaja.

Velikosrpski političari koji se predstavljaju kao demokrati pokazuju svoju pravu licemjernost. Zašto nisu predložili rezolucije o stradanjima Bošnjaka, Albanaca, Hrvata ili Crnogoraca? Riječ je o vjerodostojnom svjedočanstvu o brutalnosti „bijelog terora“ kojem su Crnogorci bili izloženi nakon 1918. godine, kao i o sramotnoj ulozi velikih sila u zataškavanju zločina nakon što je Srbija vojno okupirala i anektirala Crnu Goru. Što je s terorom i zločinima nad Bošnjacima u Šahovićima, Plavu i Gusinju ili pogubljenjem Albanaca u Baru i Hotima? Gdje je osuda za Genocid u Ukrajini i Palestini? Ova selektivna pravda jasno pokazuje koliko su daleko od istinske demokracije.

Hrvati kao naši susjedi uvijek su pokazivali solidarnost i spremnost na suradnju, što je značajno doprinijelo jačanju prijateljskih odnosa između naših naroda. Usprkos teškim povijesnim trenucima, poput stradanja u Jasenovcu, mnogi Hrvati su osudili zločine i radili na izgradnji mostova pomirenja. Njihova posvećenost očuvanju mira i međusobnog poštovanja ključna je za stvaranje bolje budućnosti za sve nas. Međutim, moramo se iskreno zapitati kakav će odnos službena Hrvatska imati prema Crnoj Gori nakon usvajanja rezolucije, koja može izazvati dodatne tenzije i utjecati na naše bilateralne odnose.

Politika koju preferiraju aktualni velikosrpski vlastodršci, kako u Crnoj Gori tako i u Beogradu, ne prepoznaje stradanja koja se ne uklapaju u njihovu ideološku matricu. Umjesto da promoviraju sveobuhvatnu pravdu i pomirenje, oni koriste povijesne tragedije za političke svrhe, manipulirajući istinom kako bi održali hegemonističke ciljeve. Ovako se selektivno pristupanje pitanjima pravde i povijesnog sjećanja koristi za dodatno polariziranje društva i instrumentalizaciju prošlosti, dok se zanemaruju istinske žrtve i njihove patnje. Na taj način, umjesto izgradnje mostova i promoviranja mira, aktualna vlast doprinosi daljim podjelama i politizaciji tragičnih povijesnih događaja. Ovaj pristup pokazuje koliko su daleko od suštinskog demokratskog opredjeljenja i stvarne posvećenosti ljudskim pravima i pravdi za sve.

Suština donošenja rezolucije o Jasenovcu leži u očuvanju političke i osobne moći, podilaženju i sluganstvu Vučiću i njegovim mračnim političkim ciljevima, kao i udaljavanju ili blokiranju puta Crne Gore ka EU. Ovaj potez produbljuje sukobe i jaz među manjebrojnim narodima, dok istovremeno ideološka velikosrpska matrica krije u sebi političku ideologiju koja je desetljećima podržavala i bila jedan od najžešćih simpatizera, organizatora i sudionika u svim velikosrpskim ideološko-ratno-huškačkim pokretima. Takva politika ne donosi mir niti pomirenje i neće ga donijeti ni ubuduće. Rezolucija o Jasenovcu, iskreno žaleći žrtve i Genocid počinjen tamo, instrumentalizira povijesnu tragediju kako bi se očuvala moć i podržali interesi Vučića. Umjesto da doprinese istinskom pomirenju i pravdi, ona se koristi za političke svrhe, produbljujući podjele manipulirajući poviješću. Velikosrpski režim u Crnoj Gori, pod utjecajem Beograda, pokazuje svoju pravu prirodu – spremnost da žrtvuje europsku budućnost Crne Gore radi očuvanja svojih hegemonističkih ciljeva. Ovako selektivno pristupanje povijesnim činjenicama i pravdi samo dodatno polarizira društvo, zanemarujući patnje pravih žrtava. U atmosferi gdje se ideološki ekstremizam koristi za političko profiterstvo, istinsko pomirenje ostaje nedostižno. Rezolucija nije čin pravde, već politički instrument koji podriva demokratske procese i europski put Crne Gore, čineći je taocem mračnih političkih ciljeva i velikosrpske ideologije koja seže duboko u prošlost i nastavlja oblikovati sadašnjost.