среда, октобар 2, 2024

Ivo i Slavko Goldstein, „TITO“, 2. izdanje, Profil, Zagreb, 2020.

Slične objave

Podeli

Zdravko Bazdan (foto: index.hr)

U prostorijama „Udruge antifašista Dubrovnik“, 23. maja o. g. promovirano je drugo izdanje djela „TITO“ od 912 stranica, autorâ prof. dr. Iva Goldsteina i njegovog časnog oca, Slavka Goldsteina. Promociji, kojoj je prisustvovao prof. dr. sc. Ivo, Goldstein,  otvorila je dr. sc. Radmila Šutalo, predsjednica Udruge. Promociju je vodio Zdravko Bazdan. Naglasio je kako se radi o osnom djelu o Josipu Brozu Titu, državniku koji i danas, ali izgleda samo vehementno na zapadnom Balkanu, izaziva snažne podjele i veliku podvojenost. No, podvukao je, Titov beogradski pogreb, po prisutnim državnicima, ostaje neviđeni, a trajni dokument vremena u kojemu je Tito živio i djelovao. Nakon tog kraćeg uvoda, riječ je prepuštena autoru, prof. dr. sc. Ivu Goldsteinu. On je oko 45 minuta govorio o ovome djelu, malo o suradnji sa svojim ocem na ovoj nepresušnoj i inspirativnoj temi, ali detaljnije o Titu, državniku i balkanskoj, europskoj i svjetskoj povijesnoj ličnosti.

Autori su djelo posvetili: „Našim majkama – hrabroj mami Lei koja je Slavka odvela u partizane i uzornoj mami Veri koja je Ivu podučila radu i poštenju“. Djelo se sastoji od šesnaest dijelova. To su: 1. Predgovor, 2. Odrastanje i sazrijevanje (1892. – 1928.), 3. Uspon u partijskoj hijerarhiji (1928. – 1934.), 4. Prvi boravak u Moskvi (1935. – 1936.), 5. U sjeni Kominterne (1937. – 1940.), 6.  Vojskovođa (ljeto 1941. – ljeto 1943.), 7. Prema pobjedi (ljeto 1943. – jesen 1944.), 8. Rađanje državnika (1944. – 1945.), 9. Autokrat (1945. – 1950.), 10. Reformator (1950. – 1958.), 11. Suočavanje s dilemama (1958. – 1971.), 12. Čvrsta ruka pod stare dane (1971. – 1980.), 13. Epilog, 14. Umjesto zaključka i 15. Dodaci. U ovom dijelu, nekoliko je tema. To su: 1. Tito kao povijesna tema: od znanosti do šunda, 2. Kratice, 3. Bibliografija, 4. Kazalo imena, 5. Kazalo toponima, 6. Bilješka o autorima: Ivo Goldstein, Slavko Goldstein.

Inače, lajtmotiv ovoga monumentalnog djela glasi: „Kad je u svibnju 1980. umro Josip Broz Tito, njegov ga je prijatelj Miroslav Krleža s ovog svijeta ispratio u legendu – ‘na daleke nedogledne poljane narodne pjesme, odakle kao da je i stigao.’ Ali Tito nije opstao u legendi. Mrtav se vratio na političku scenu, jer u narodima kojima je 35 godina upravljao ne prestaju rasprave o njegovom djelu i nasljeđu.“

A na početku Predgovora, autori su napisali: „U nedjelju 4. svibnja 1980. godine u 18 sati i 55 minuta, pred tamno dekoriranom televizijskom scenom, urednik Miroslav Lilić polako je izgovorio rečenicu: ‘Umro je drug Tito.’ Iako je ta rečenica tjednima bila očekivana, Jugoslavija je tog trenutka zaustavila dah. Nas prvenstvenoj utakmici Hajduk – Crvena zvezda u Splitu nogometaši su stali kao ukopani, spontano zaplakali, pali jedan drugome u zagrljaj, utakmica je prekinuta. Zaustavljena je i štafeta koja je kroz cijelu zemlju Titu nosila čestitke za 88. rođendan. Opustjele su ulice u gradovima, (…).“

A  svi znamo: ubrzo poslije toga, jugoslavenski monolit je popustio, govor mržnje je poništio slavni Titov moto o „bratstvu i jedinstvu“. I dogodio se građanski rat u Hrvatskoj (do 8. 10. 1991., odnosno do 15. 1. 1992.), rat za kojega je Marin Držić rekao da je „poguba ljudske naravi.“

N. B. Prvo izdanje ovog monumentalnog djela tiskala je „Akademska knjiga“ iz Novog Sada 2018.

Zdravko Bazdan, sveučilišni profesor u mirovini