I šta ćemo sad kad padaju glave na severu Kosova? Da se okupljamo, da šaljemo vozove u Rašku, da smišljamo „mudre“ odgovore. Ili da se slikamo sa ruskim diplomatama.
Piše: Milenko Vasović
Koliko danas vredi parola: „Srbija će znati da zaštiti svoj narod na Kosovu i Metohiji“. Sva je prilika da će i Srbi sa Kosova proći kao i oni iz Krajine. Ista pamet ih brani, iste vezane ruke, isto junačenje bez pokrića. I što je još važnije – identičan je bio interes Miloševićeve klike, kao i ove naprednjačke – sačuvati vlast po svaku cenu. A narod – koji narod?
Mala je razlika između Miloševićeve tvrdnje, parafraziram, hrvatski Srbi su državljani Hrvatske i oni se Beograda ne tiču, i sinoć izrečene ocene da se narod na Kosovu pobunio protiv Kurtijevog terora. Šta je to, naprasna higijena ruku? Nema vajde od toga, Srbiji treba veliko pročišćenje misli.
Uzmimo da je apsolutno tačna tvrdnja predsednika Vučića kako u Banjskoj nije bilo pripadnika srpske vojske i policije. I da naoružana grupa nije imala logističku podršku od strane Beograda, da je čak i manastir na silu zloupotrebljen, da je sve rezultat pojedinaca koje je napustilo strpljenje.
Može li to abolira Srbiju pred samom sobom, pre svega, ali i pred međunarodnom zejednicom.
Ubijeni albanski policajac i mrtva tela srpskih momaka, tek stasalih za ženidbu, govore da je sve što je naprednjačka vlast činila za kosovske Srbe bilo pogrešno. Svaka pobeda bila je poraz, svaki inat pucanj u vlastitu nogu, okupljanja na barikadama obaveza sa učinkom – nula. Kosovski zatvori tek će biti puni Srba.
Stvorena je atmosfera da se prava srpske zajednice mogu odbraniti isključivo fizičkim otporom. Napuštene su institucije, a političko delovanje zamenjeno je medijskim napadima na „zlikovca Kurtija“.
nova.rs
