Vasiljko Vukoje
Istovremeno, kao po dogovoru, u ovom našem jedinom svijetu, ali s dva kraja, dolaze vijesti o vjerovali ili ne, o svastici. O onoj monstruoznoj, pod čijim je simbolima brutalno ubijeno stotinjak miliona ljudi, među kojima miliona djece, Hitlerovom simbolu stravičnih zločina od prije osamdesetak godina.
Iako se u Australiji vrlo malo, zanemariljvo piše o događajima na prostoru na kojem žive Južni Slaveni, uglavnom je u centru pažnje Vučićeva Srbija koja jedina odbija uvesti sankcije Rusiji, te vrlo rijetko o nekim događajima na postjugoslovenskom prostoru, koji su u Australiji nezamislivi, ali na našem zatrovanom prostoru odavno imaju pravo građanstva.
Ovih dana kao posebna vijest, odjeknula je iz Zagreba, preciznije s Jaruna, predgrađa hrvatskog glavnog grada, u kojoj se navodi da su osnovci slavili malu maturu, ležeći na cesti u obliku nacističke svastike.
Na istim portalima, istoga dana, objavljena je istorijska odluka Parlamenta države Viktorije u Melbourneu, u kojoj je svastika stavljena van zakona, odnosno ko na sebi, na drugome ili bilo gdje nacrta svastiku, krivično će odgovarati i za to novo krivično djelo, predviđena je zatvorska kazna.
Premijer te savezne države Daniel Andrews, koji je zbog odluka u vrijeme najdugotrajnijeg zatvaranja jednog grada na svijetu, u vrijeme pandemije korona virusa, postao izuzetno nepopularan, ovom odlukom postao je preko noći, najpopularniji političar u Australiji. Do danas, isticanje nacističkih i fašističkih simbola na Petom kontinentu bio je prekršaj, ali ne i krivično djelo.
Nema sumnje da će i ostale države Australije u svojim krivičnim zakonima, svastiku uvrstiti u nedjela za koje se ide u zatvor, a suđenje vođi nacista, grupi bajkera, u Južnoj Australiji, mladiću starom 22 godine(!), koje se održava ovih dana u Adelaide, potvrda je činjenice da su nova vlada i prvi ministar Anthony Albanese, odlučni da se konačno i u Australiji, državi u kojoj su poslije drugog svjetskog rata uselili i mnogi pripadnici poraženih snaga, konačno uredi formalno pravni odnos prema nacifašizmu, iako je to pitanje preporukama, sastancima i obrazovanjem, ali i svakodnevnim životom u jednoj od najmultikulturnijih država na svijetu, odavno stavljeno ad acta.
Za razliku od nesretnog Balkana.