Specijalno za Portal Forum iz Adelaide
U svakom slučaju, bez obzira hoće li Novak igrati na SAO ili neće, časni sudija Kelly, za mene je prva figura ove neobične šahovske partije, jer je, pet mjeseci prije izbora, potvrdio da je pravosuđe, kao najvažnija grana vlasti, pobijedila politiku. Jer je sudio i presudio na osnovu činjenica i dokaza.
Vasiljko Vukoje
Australija, država mračne prošlosti, (a koja nije?) dokazala je da je danas država u kojoj je Zakon iznad politike i političara. Najudaljeniji kontinent-država, ima mozda i poseban razlog da se pred svijetom dokaže kao država gdje se poštuju ljudska prava, jer istorijski, ne tako davno, Australija je bila sušta suprotnost.
Prvi stanovnici petog kontinenta, po onome sto je danas poznato, došli su na ovaj prostor, prije preko 50 000 godina, istovremeno kad su Afriku napuštali prvi do danas potvrđeni pripadnici ljudske vrste.
Aboridžani i pripadnici Torens Strait Islanda (Torens Streit Ajlanda), vjekovima su uz razne vrste zivotinja bili jedini stanovnici Australije, da bi prvi bijelac koji je nogom stupio na njeno tle, bio Holanđanin Wilem Janszon oko 1605. godine. Ipak do druge polovice 19. vijeka domicilni narodi živjeli su na način kako se željeli i znali, sve dok se nisu pojavili britanski brodovi puni zatvorenika, koji zbog popunjenih zatvorskih kapaciteta nisu mogli služiti kaznu u domovini, pa su tako protiv svoje volje, postali prvi bijeli stanovnici zemlje Australije.
To se danas smatra početkom okrutne, rasističke politike protiv domorodaca, znane kao “Politika bijele Australije”. Aboridžini i njihova podgrupa s Torens Stret Ajlanda, sve do 1967. godine, ne samo da nisu imami nikakva ljudska prava, nego nisu ni bili ljudi, odnosno “human”, jer ih je Ustav Australije klasifikovao pod biljkama i raznim, svakako ne ljekovitim, travama.
Prva vlada koja je zbog pritiska svjetske javnosti priznala da su Aboridžani i Ajlanderi ipak ljudi, bile je vlada pod predsjedanjem tadašnjeg prvog ministra, liberala Harolda Holta 1967. godine, koji je raspisao referendum…
Mnogo godina kasnije, 2008. godine, za sva zla koja su im se dešavala od kada je white man (bijeli covjek), stigao u Australiju , rijecčma I am sorry, izvinio im se javno Rudd Kevin, laburistički prvi ministar. Uz to, neki su (današnji) Aboridžani dobili novčanu odštetu, jer su preživjeli torturu u djetinjstvu, ali manju od bijele djece koju su mučili katolički popovi pedofili u brojnim crkvama sirom Australije, a koji se zločini i dalje otkrivaju. Nije zato čudno da najveći drzavni praznik Australije, Anzac Day, domicilni narodi ne slave, nego tuguju smatrajući da kao kao Dan velike tragedije i Okupacije.
Četrnaest godina od tog istorijskog događaja, otkada su Indigenous people, prvim ljudima, priznali da nisu biljke nego ljudi, ali ne odmah s pravom glasa, Australija je u ponedjeljak 10. januara 2022. godine pokazala ono sto bi malo koja država pokazala, uključujući i one, koje se ubrajaju u tzv. zapadnu demokratiju.
Pokazala je svijetu da je država u kojoj su Ustav i zakoni iznad politike i političara. Pobjeda Novaka Đokovića, iako među pravnicima očekivana, dokaz je da pravna država postoji onda kad se primjenjuju zakoni, ma kakvi oni bili. Sudija u sporu između Đokovića i države Australije, gospodin Anthony Kelly (Entoni Keli), ostaće zauvijek zapisan kao čovjek koji je u dvoboju pojedinca, i pri tom s IĆ na kraju prezimena i države Australije presudio u ime tog stranca.
Koliko bi država na svijetu donijelo ovakvu presudu?!
Ovdje je, posebno među Srbima, ali i nekim drugim neanglosaksonskim narodima, par minuta poslije presude nastala prava panika, jer je preko nekih srpskih portala, objavljeno da je Novak ponovo uhapšen i da je na putu za aerodrom.
Naravno, ova informacija bila je lažna kao i veliki broj novinskih i online tekstova u Vučićevoj Srbiji. Dok ovo pišem, afera oko najboljeg svjetskog tenisera još nije privedena kraju i a ne sjećam se da je ikada javnost u Australiji pratila jedan događaj s toliko emocija i različitih mišljenja.
Mozda i zato što je Australian open za najveći broj bijelih, ali danas i drugih Australaca, najveći sportski događaj godine, pogotovo u vremenu pandemije i gotovo čelične blokade putovanja u i van Australije.
U svakom slučaju, bez obzira hoće li Novak igrati na SAO ili neće, časni sudija Kelly, za mene je prva figura ove neobične šahovske partije, jer je, pet mjeseci prije izbora, potvrdio da je pravosuđe, kao najvažnija grana vlasti, pobijedila politiku.
Jer je sudio i presudio na osnovu činjenica i dokaza.
I u ovim sumornim danima za čitav svijet, Australija je odbranila teško stečenu demokraciju.
(Autor je advokat i novinar, rođeni Dubrovčanin koji kao izgnanik s početka rata devedesetih godina prošlog veka živi u australijskom gradu Adelaida)
