Piše: Viktor Ivančić
Izlaskom iz EU-a ova bi se zemlja u najbržem roku demografski preporodila. Vladajuća politička banda, koja je s velikim uspjehom život u Hrvatskoj učinila nepodnošljivim, sada bi još morala i alternativu učiniti nedostupnom. U izboru između nepodnošljivog i nedostupnog građani će se ispravno opredijeliti
Naziv projekta:
Demografska obnova Republike Hrvatske, blitzkrieg metoda
Tehničko obilježje projekta:
Izlazak Republike Hrvatske iz Europske unije
Uvodno pojašnjenje:
Demografi i drugi domoljubi s pravom upozoravaju na tragične posljedice rapidnog smanjivanja broja stanovnika u Hrvatskoj. Već sada su veliki dijelovi naše zemlje pusti, jer ljudi masovno napuštaju rodnu grudu i odlaze u zemlje gdje im se pruža prilika za život dostojan čovjeka. To je neodrživo, a k tome i nepravedno prema utemeljiteljima. Ako ćemo pošteno, tvorci Hrvatske nikada nisu obećavali da će ta država jamčiti život dostojan čovjeka, nego su inzistirali na tome da čovjek bude dostojan te države.
Sadašnje su prilike, ukratko, uvod u kataklizmu. Prema predviđanjima, nastavi li se iseljavanje ovim tempom, Hrvatska bi do sredine ovoga stoljeća mogla imati milijun stanovnika manje nego na zadnjem popisu. U crnim perspektivama spominje se i mogućnost da na kraju stoljeća Hrvatsku više neće imati tko napustiti. Bijelih perspektiva nema.
Aktualne Vladine mjere za demografski oporavak su komično nedostatne. Dječji dodaci, rodiljske naknade, poticaji za treće, četvrto i n-to dijete, olakšice za upise u vrtiće, sve je to luk i voda, uključujući nedavnu odluku o materijalnoj stimulaciji Hrvata koji žive u Irskoj, Švedskoj i sličnim zemljama za povratak u domovinu. Svatko kome se nudi državni poticaj od 200.000 kuna da se vrati u Hrvatsku i pokrene samostalni biznis, spreman je dati barem istu toliku svotu da ga se prestane zajebavati.
Ovaj projekt polazi od toga da se karcinom ne liječi analgeticima. Neće dodaci, poticaji, naknade i olakšice riješiti gorući problem. Tajna demografskog preporoda leži u uvođenju viza, uskrati radnih dozvola i ograničenju kretanja. Ljubav prema domovini raste sa smanjenjem pristupa tržištu rada izvan njena teritorija. Jedini uistinu učinkoviti vid stimulacije ostanka Hrvata u Hrvatskoj je otežavanje, a onda i onemogućavanje odlaska iz nje. Ergo:
Republika Hrvatska mora pod hitno istupiti iz Europske unije!
Plod iskustva:
Jedini vidljivi efekt ulaska Hrvatske u europsku zajednicu država jest taj da je ubrzano napušta stanovništvo, bježeći od neimaštine, divljaštva, korupcije i birokratske tiranije, a u potrazi za normalnim životom. Članstvom u EU-u nisu se u Hrvatskoj popravile socijalne prilike, niti je porastao standard građana, niti su se smirile nacionalističke strasti, niti je splasnula ljubav prema fašističkoj NDH, niti smo dobili pravednije sudstvo, niti smo dobili slobodnije medije, niti su se korumpirani političari opoštenili, naprotiv, sve su bezobzirniji i gluplji… samo što sav taj egzistencijalni čemer pada na pleća sve manjeg i manjeg broja žitelja, pa je u prosjeku sve teže podnošljiv. Prema tome: EU je štetna!
Kao što je Jugoslavija kroz veći dio prošloga vijeka bila glavni uzročnik hrvatske nesreće, tako je u ovome stoljeću noseći krivac za hrvatsku tragediju Europska unija.
Ono s čime se danas suočavamo je pakao “otvorenih granica”. Osnovna mana Europske unije leži u njenoj lakoj dostupnosti.
Načelno pitanje:
Ako Hrvata bude svugdje osim u Hrvatskoj, zašto bi bilo Hrvatske?
Odgovor na načelno pitanje:
Hrvatske mora biti zato što je to volja Dragog Boga, Djevice Marije i Oca države Franje Tuđmana. Odatle slijede dva sveta principa; 1) Ni jedna žrtva nije prevelika kada je u pitanju opstanak Hrvatske; 2) Nema veće žrtve koja se može dati za Hrvatsku od ostanka u njoj.
Projektna strategija:
Hrvatska je sada prisiljena sama se boriti s užasavajućom demografskom krizom. Uvođenjem viznog režima, uskratom radnih dozvola, strogim carinskim kontrolama, pa čak i nepriznavanjem dokumentacije za turistički posjet, u tome bi joj pomogle Nizozemska, Norveška, Danska, Njemačka, Belgija i mnoge druge zemlje. Ergo: Hrvatska će tek izlaskom iz EU-a uživati pomoć europskih država u obuzdavanju pošasti koja ju je zadesila. Raskid svih veza je preduvjet efikasnog zajedništva.
Kraće rečeno: Hrvatska ima šansu za opstanak tek ako njeni građani u EU-u dosegnu status ilegalnih migranata.
Olakšavajuća okolnost:
Za razliku od opće uzbune oko Brexita, službeni zahtjev hrvatskoga državnog vodstva da njihova zemlja istupi iz EU-a neće izazvati ama baš nikakvo uznemirenje, a veliko je pitanje hoće li biti i zamijećen. Eventualne reakcije koje se mogu očekivati bit će tipa “okej, jebe nam se” ili “super, trošak manje”.
Napomena o složenosti problema:
Demografske tragedije mogu biti slične, ali su im uzroci različiti. Ako, na primjer, Romi žive razasuti širom svijeta jer nemaju svoju državu, Hrvati će – suprotno tome – živjeti razasuti diljem svijeta baš zato što imaju svoju državu. Dok je nisu imali, neusporedivo više ih je ostajalo na rodnoj grudi.
Napomena o složenosti problema 2:
Demografske tragedije mogu biti slične, ali su im uzroci različiti. Razlika između Franje Tuđmana i Andreja Plenkovića u pogledu političko-demografske operative, na primjer, leži u tome što je prvi u ratnim uvjetima provodio etničko čišćenje Srba, dok drugi u mirnodopskim okolnostima provodi etničko čišćenje Hrvata. “Briselski ćato” je finiji naziv za Eichmanna.
Ideološki kredo projekta:
Pun nam je kurac onih koji odlaze i onda pate za domovinom! Traže se oni koji ostaju i onda pate zbog nje!
(Ovo “pun nam je kurac” koristimo radi toga jer “pun kufer” zvuči vulgarno u kontekstu masovnog iseljavanja.)
Kulturološke uvjetovanosti:
Pod jedan: Dadeš li Hrvatu bilo kakvu mogućnost izbora, on će izabrati izdaju.
Pod dva: Dadeš li Hrvatu nacionalnu slobodu, on će je svesti na slobodu kretanja. I otići.
Pod tri: Dadeš li Hrvatu mogućnost da se zaposli i pristojno živi od svoga rada, da uživa u blagodatima pravne države, da se opusti u društvenoj atmosferi nezagađenoj mržnjom i šovinizmom, on će tražiti kruha povrh pogače, odnosno povrh radne dozvole i irsko državljanstvo.
Šturi sažetak:
Najbolji način da Hrvatska postane bolje mjesto za život svojih građana je spriječiti ih da je napuste. Ako je nužno i fizičkom silom.
Ukoliko čitalac iz ovoga izvede zaključak da zagovaramo metode kakve se prakticiraju uz istočnu granicu zemlje, neće biti u krivu. Prema domaćem stanovništvu treba imati isti odnos kao prema ilegalnim migrantima, s tim da se potonjim onemogućuje ulazak u Hrvatsku, dok prvima treba uskratiti izlazak iz nje. Dakle: fantomke na glavama robusnih redarstvenika, pendreci, batinanje, skidanje do gola, oduzimanje mobitela i marš nazad, stoko. Od pomoći može biti i kakva domislica predsjednika Milanovića, u stilu: “Nećemo valjda Hrvate na granici sa Slovenijom dočekivati balalajkama!”
Pretpostavka za to (za odriješene ruke) je, razumije se, izlazak RH iz EU-a.
Izvedenice iz sažetka:
Pod jedan: Stvaraoci hrvatske države načinili su niz sitnih grešaka i samo jedan kardinalan propust: propusnu izlaznu granicu.
Pod dva: Domoljublje je u koliziji sa slobodom kretanja.
Pod tri: Odnos Hrvata prema domovini postaje uistinu prisan tek kad je prisilan.
Pod razno: Ukoliko se logika onoga koji želi otići iz zemlje svodi na iskaz tipa “ne pada mi na pamet ostajati u toj rupi”, rupu treba učiniti bezizlaznom.
Na primjer: Ako ti se ne sviđa u Hrvatskoj, tamo su ti izlazna vrata! I to zaključana!
Završna primjedba:
Potpunim raskidanjem veza s EU-om ova bi se zemlja u najbržem roku demografski preporodila. Vladajuća politička banda, koja je s velikim uspjehom život u Hrvatskoj učinila nepodnošljivim, sada bi još morala i alternativu učiniti nedostupnom. Mada je u pravilu riječ o lošim karakterima, nema sumnje da će se građani u izboru između nepodnošljivog i nedostupnog ispravno opredijeliti.
Poruka od našeg sponzora:
Za dom spremni!
