Komenzat Gorana Vojkovića
GODINU na izmaku možemo za Hrvatsku proglasiti izgubljenom godinom – i to ne zbog pandemije, oko koje istini za volju vrlo malo možemo sami učiniti, već zbog toga što se u ovoj zemlji nije napravilo ništa da bi bilo bolje. Dodatno smo se u par stvari pokazali totalno nesposobnima.
U vrijeme dok ovo pišem, pretposljednju noć 2021., mnogi na Baniji spavaju u kontejnerima, makar je od potresa prošlo više od godinu dana. U stambenom kontejneru, privremenom smještaju, u 2021. godini, ljudi borave već drugu zimu. U zemlji članici Europske unije, relativno razvijenoj. U zemlji koja ima svoju vladu, sabor, proračun, građevinske firme i hrpu javnog sektora.
Nekih 50-ak kilometara od Banije, u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu, noćas se u lijepom dijelu grada ne možete istuširati ili oprati kosu jer nema tople vode – sustav cijevi se raspao po tko zna koji put.
U međuvremenu, svijet se raspisao o teleskopu James Webb. Ogromna raketa za teške terete, Ariana 5 iz zanimljivog kutka Europske unije u Južnoj Americi, Francuske Gvajane, poslala je prije par dana u svemir jednu od najsloženijih naprava koje je čovjek ikada izradio. Čak i ne u orbitu, već u Lagrangeovu točku 2, negdje pet puta dalje nego što je Mjesec.
Dok neki šalju teleskope u svemir, mi ne možemo obnoviti kuće i stanove
Dakle, dok se NASA uz Europsku i Kanadsku svemirsku agenciju bavi tehnološkim iskorakom koji je donedavno bilo teško i zamisliti – u Hrvatska nije uspjela obnoviti obiteljske kuće po Baniji. Niti zgrade po Zagrebu. Jednostavne obiteljske kuće kakve su vaši očevi i djedovi gradili vikendom uz lopate i sveprisutnu malu narančastu miješalicu pokazale su se previše složene za našu vlast. Papiri, natječaji, još papira i na kraju političari koji se na godišnjicu potresa (pazite to, obilježavanje godišnjice potresa) dolaze naslikavati gdje nisu napravili skoro ništa i još se sami žale kako je, eto, malo napravljeno. Što reći na to sve? Ekipa odgovorna za obnovu dolazi i kuka kako obnova ne ide dobro?
Hrvatska je postala zemlja apsolutne nesposobnosti. Da, ući ćemo u Schengen jer Sloveniji odgovara da se netko drugi bakće migrantima. Da, ući ćemo u i eurozonu jer i europska birokracija voli vidjeti neki uspjeh. Da, otvorit ćemo i Pelješki most koji financira EU, a izgradili su ga Kinezi. No sami nismo uspjeli ni pokrenuti trošenje europskog novca za obnovu. Na kraju ćemo ga, ako se nešto žurno ne napravi, morati čak i vraćati.
Čak i u Europi sasvim uobičajeni projekti, poput zagrebačke žičare, stoje jer eto nije sve podešeno, kao da je u pitanju lansiranje još kojeg teleskopa, a ne žičara kakvu ima svako malo veće švicarsko ili austrijsko selo.
Priča je ipak krenula sa zadnjom pobjedom HDZ-a na izborima
Priča o 2021. krenula je ipak nešto ranije, s parlamentarnim izborima održanim 5. srpnja prošle, 2020. godine. HDZ je dobio iznimnih 66 glasova, utjecaj u saboru koji nije imao još od poratnih izbora i lako posložio većinu. Veći dio tadašnje oporbe se u međuvremenu raspao i da se izbori sada ponove, HDZ bi vjerojatno dobio isto ili još više. Ne samo da u anketama HDZ unatoč svemu ne gubi popularnost, nego smo raspadom SDP-a došli u situaciju da je HDZ jedina hrvatska nacionalna stranka.
Naime, kod parlamentarnih izbora morate pokriti cijelu državu, odraditi terensku kampanju, što znači imati ogranke u barem pola općina i gradova. To morate dijelom i radi čudnih izbornih jedinica. Takvu kampanju je do prije desetak godina moglo napraviti 4-5 stranaka, uz HDZ tu je bi SDP, HNS, HSS, pa čak i neko vrijeme HSLS. Danas nacionalnu kampanju za parlamentarne izbore može provesti samo HDZ! To je za Hrvatsku porazna činjenica. Ne postoji organizirana politička snaga koja se na parlamentarnim izborima može suprotstaviti organiziranom HDZ-u koji ima svoje organizacije u svakom gradu i svakoj općini.
Iako Plenković vlada stabilno, kao kancelar, praktično bez oporbe i uz samo pokoju packu predsjednika Republike bez ovlasti, okružio se totalnim nesposobnjakovićima – većini naših ministara ne biste dali da vam vode sezonski štand sa suvenirima kakve vode srednjoškolci za ljetnih praznika. Vrh naše politike su potpuno nesposobni likovi koji se ne snalaze ni u poslu, ni u medijima, ni s izjavama. Nemaju nikakva korisna zvanja, a u rukama imaju vladanje državom i hrpom državne administracije koja radi desetljetne negativne selekcije zna samo tražiti još jedan papir. O sposobnosti političke razine ispod ministarske nećemo ni pisati, nisu vrijedni sekunde našeg vremena.
Nije to pitanje samo upravljanja obnovom već i puno šire – ako država ne može u godinu dana posložiti dokumentaciju za vlastitu obnovu, što će onda reći neki potencijalni ulagač? Kada vidite kako Hrvatska funkcionira zadnjih godinu dana, ako vam netko da 10 milijuna eura za ulaganje ili vas zaposli kao konzultanta, biste li mu savjetovali ulaganje u ovakvu Hrvatsku? Ili biste mu savjetovali da ode u Vegas i zavrti novce na ruletu, jer je manja mogućnost da ih izgubi?
Hrvatska kao zaključana država
Na zadnji dan 2021. godine možemo zaključiti – Hrvatska je postala gospodarski i politički zaključana država. Postoji samo jedna velika stranka koja ima sve predispozicije za daljnje vladanje – kako god se ponašali i koliko god bili nesposobni, nema oporbe koja se uopće može postaviti kao relevantna politička snaga.
Sadašnja oporba koja svoju snagu crpi iz lajkanja po Fejsu, a ne organizacije na terenu nije oporba nego privid demokracije u doba društvenih mreža. Potpuno potkapacitirani ministri vode apatičnu državnu upravu, a ono malo što funkcionira – funkcionira radi malog broja entuzijasta koji pokušavaju nešto napraviti u ovoj državi. Slično tome, ono što je do sada napravljeno na Baniji, napravljeno je osobnim zalaganjem i vlastitim novcima mnogih dragih ljudi, a ne radi toga što je sustav zadužen i poreznim novcima plaćen za pomoć građanima nešto napravio.
Sljedeće godine ne očekujte ništa od države
Navršilo se ove godine i 50 godina od Hrvatskog proljeća, nacionalnog pokreta buđenja ideje suvremene demokratske Hrvatske 1971. godine. Za ideju neovisne Hrvatske mnogi su godinama robijali, robijali radi izgovorene riječi i težnji za demokracijom. Vjerojatno nitko nije ni sanjao da će Hrvatska, kada se ostvari kao država, biti ovako neuspješna i možemo slobodno reći – jadna. A skori rezultati popisa stanovništva pokazat će još jednom koliko kao zemlja nismo uspjeli. No idemo dalje kao da se ništa ne događa. Bude i još koja obljetnica potresa, nacrtaju se ministri još jednom, dovedu neku muziku, bude poslušao ako još tko ostane.
Poruka za 2022. godinu? Ne očekujte ništa od države ni od političara. Niti vam žele pomoći, a niti mogu jer nisu sposobni ni za što do osobnog materijalnog probitka ako su u vlasti, odnosno nabijanja ega lajkovima ako su oporba. Sami ste i što to prije shvatite, to će vam biti bolje. Pazite na zdravlje i brinite za svoju obitelj i svoje prijatelje, to je jedino važno.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
(Index.hr)
