Vlada Crne Gore je marionetska, pa je očekivano što je, kao takva, posvećena veličanju kvislinga. Aktuelni pokušaji suprotstavljanja vrijednostima antifašističkog pokreta zabrinjavaju, ali Crna Gora ima dovoljno snage da se tome odupre. Ako je za utjehu, ni u regiji stanje nije ništa bolje, no – umjesto čekanja da i ovog puta stvari ‘pospremi’ neko drugi – možda je vrijeme da se ovdašnji narodi sami pokrenu u cilju dobrobiti i za svoja društva i za čitav Zapadni Balkan.
To su neke od ocjena koje je za Portal Analitika iznio jedan od najznačajnijih mladih istoričara u regiji Milivoj Bešlin.
Razgovor za Portal Analitika, Bešlin je počeo podsjećanjem na činjenicu da je Crna Gora do skoro bila jedina eks-jugoslovenska država u kojoj se nijesu vijorile kvislinške zastave „izdaje i zločina”.
„U postsocijalizmu i na postjugoslovenskom prostoru antifašizam nije na cijeni. Riječ je o reakciji na razbijanje socijalističke Jugoslavije koja je bila zasnovana na antifašističkom vrijednosnom konsenzusu. Odlaskom Tita, delegitimizacijom socijalizma i pobjedom nove ideološke paradigme, ova društva su se vratila svojim nacionalističkim izvorima. A svi etnički nacionalizmi u Jugoslaviji, Drugi svjetski rat su završili u nekoj formi kolaboracije sa fašizmom. U poplavi slavljenja i rehabilitacija kvislinga, ratnih zločinaca i saradnika okupatora u postjugoslovenskim društvima, Crna Gora se do prošle godine isticala kao jedina u kojoj se sa državnog nivoa nijesu vijorile kvislinške zastave izdaje i zločina. Antifašizam je bio temelj izgradnje države poslije obnove nezavisnosti 2006. godine, kao i osnovni okvir izgradnje inkluzivnog i građanskog društva. Nesporni antifašistički karakter države bio je u skladu i sa beskompromisnim evropskim opredjeljenjem dominantih djelova političke i intelektualne elite”, smatra on.
„Osvježilo je”
Sagovornik Portala Analitika ukazao je i na nekoliko primjera koji su na simboličkom nivou jasno ukazivali na odnos države prema antifašističkoj tradiciji.
„Tako je kao jedan od svojih prvih poteza 2018. novi gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković otkrio spomenik Titu, komandantu jedinog jugoslovenskog antifašističkog pokreta – partizanskog. Predsjednik države Milo Đukanović u svom je rodnom Nikšiću otkrio spomenik legendarnom partizanskom heroju Ljubu Čupiću.
Pokušaji da se nelegalno podigne obilježje četničkom komandantu Pavlu Đurišiću završavali su uklanjanjem postamenta za izlivanje biste nosioca Hitlerovog odlikovanja iz oktobra 1944. godine. Isti komandant četnika je svoje borbene sposobnosti ispoljavao najviše prema muslimanskim civilima. U jednoj od desetina depeša Draži Mihailoviću pohvalio se da je spalio 33 muslimanska sela i pobio oko tri hiljade civila koji su bili, kako sam kaže, zatvoreni u svojim kućama. Svijetli primjeri četničkog „junaštva“, konstatuje Bešlin.
Ipak, nedavni slučajevi, poput skrnavljenja spomenika Ljubu Čupiću, defilea sa četničkim barjakom u Pljevljima, ali i poruke koje šalje premijer Zdravko Krivokapić, govore kako u Crnoj Gori danas postoji kontinuitet događaja usmjerenih protiv antifašizma.
Bešlin je pokušao da objasni taj fenomen, a preciznije – da identifikuje uzroke aktuelnog stanja.
„Šta se desilo pa je Crna Gora danas na putu fašizacije i rehabilitacije kvislinga? „Osvježilo“ je. Kleronacionalističke litije, kao pogubna replika „seljenja moštiju“ s kraja osamdesetih godina i ovoga puta imaju tragične posljedice. „Polećela crna ptica, Pljevlja biće Srebrenica“ i Bošnjaci danima zatvoreni u svojim domovima, dok se ponavlja atmosfera paklene 1992. godine na sjeveru Crne Gore. Brzina civilizacijskog sunovrata iznenadila je i najveće pesimiste. Kada je izabran za premijera, Zdravko Krivokapić, „opskurni profesor“, kako ga je nazvao londonski Ekonomist, najprije je iznio stav o izlišnosti obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom. Za ministarku „duha“ odabrao je kontroverznu samoproglašenu „ženu četnika“. Za v.d. rektora jedinog državnog Univerziteta izabran je još jedan ljubitelj i promoter četništva. Desetine primjera svakoga dana svjedočile su o revizionističko-revanšističkom talasu u Crnoj Gori. Odavno sam pisao da je istorijski revizionizam osnova ideologije srpskog nacionalizma. Crna Gora sada to živi u praksi“, smatra Bešlin.
Logično je da slave kvislinge
Aktuelna vlast, u čemu uglavnom prednjači premijer, neprekidno poručuje kako je pomirila narod ili, prema drugoj verziji, da čini sve kako bi ga pomirila. Međutim, te tvrdnje postaju upitne kada se zna da premijer ignoriše ogroman dio Crne Gore, često manipuliše i diže tenzije, da je zaslijepljen crkvom čiji su čelnici ne baš davno poručivali kako je najbrojniji narod u državi nastao inženjeringom, nazivajući Albance pežorativnim imenima, ali i kada jedna od stranaka iz vlasti ne baš malom broju građana poruči da su – ‘pećinski nacionalisti’. Tako djeluje da poruka upućena ‘drugoj strani’ otprilike glasi – pomirenje je kada vi prihvatite sve ono što se nama dopada, uključujući i omalovažavanje onoga do čega vi držite.
Bešlin smatra kako u djelovanju Vlade, koju karakteriše kao marionetsku, nema ničega pomirljivog, te da je riječ o knjiškom primjeru populizma.
„Zaokruživanje trenda nacionalističkih provokacija, populizma i sijanja daljih podjela je bilo je kada je Krivokapić doslovno pokleknuo pred četništvom. Nije premijer pao na koljena da zatraži oproštaj zbog progona neposlušnih novinara i kritičkih intelektualaca, ni zbog toga što je Crna Gora bila jedina evropska država bez budžeta pola godine, ni zato što je nanio štetu državi i njenom turizmu gašenjem nacionalne aviokompanije ili predajom crkava, manastira i vjerskih objekata u vlasništvo susjednoj državi. Nije pao na koljena ni zbog nepotizma i klijentelizma u zapošljavanju ili zbog fizičkih napada na ’ne-Srbe’, ni zbog toga što je novi režim stvorio atmosferu u kome svaki ludak može da obeščasti spomenik moralnoj vertikali i junaku bez premca – Ljubu Čupiću… Krivokapić je pao na koljena, da bi „brantovski“, a suštinski anti-brantovski i anti-antifašistički odao počast ratnim zločincima, kolaborantima i saradnicima okupatora. A kolaboracija, podsjetimo se najjednostavnije definicije, izdaja je zemlje, izvan svake sumnje. Marionetska vlada koja se većine od jednog poslanika domogla agresivnim uplitanjem Srbije i Rusije u crnogorske izbore, logično slavi kvislinge i one koji su interesima svoje zemlje pretpostavili strane zavojevače. Dodamo li tome inicijativu da se i staljinistički „ibeovci“ rehabilituju i proglase za heroje, dolazimo u paradoksalnu situaciju da je u današnjoj Crnoj Gori samo važno biti protiv jugoslovenskog i crnogorskog antifašizma i već ste sebi obezbijedili ulogu heroja ili žrtve u očima aktuelnog režima, pod mentorstvom državne crkve Srbije“, naglašava Bešlin.
Na pitanje šta u datim okolnostima može pomoći u cilju istinske kohezije crnogorskog društva, on smatra kako je to najprije povratak vrijednostima koje su baštinjene do juče.
„Kohezija društva, kako kažete, moguća je samo na temelju njegove evropske i antifašističke orijentacije. Svako ko bi doveo u pitanje građanski i sekularni karakter društva u Crnoj Gori, njegovu antifašističku i evropsku orijentaciju morao bi biti izložen svojevrsnom „sanitarnom otklonu“. One pseudograđanske snage, koje su desno-ekstremističke i otvoreno pročetničke snage, koje slave Mladića i genocid u BiH, doveli na vlast u Crnoj Gori morale bi biti izložene ozbiljnom preispitivanju od strane svojih glasača i onih struktura u demokratskom dijelu međunarodne zajednice koje su im dale podršku. Nemam dileme da je većina građana u Crnoj Gori jasno antifašistički i proevropski orijentisano i to pokazuju sva istraživanja javnog mnjenja. To je potencijal koji je stvoren tokom posljednje dvije decenije i koji ne može nestati uprkos kleronacionalističkom i anti-antifašističkom delovanju aktuelne Vlade“, poručuje on.
Nije dobro da stalno čekamo rješenja sa strane
Djeluje kako ni u ostatku regije stvari ne stoje mnogo bolje. Nacionalizam je i dalje u zamahu. Međususjedska retorika nekad je takva kao da rat nije ni prestajao. Nerijetko neodgovorno i manipulativno postupanje državnika gotovo da je postalo konstanta. U fokusu je uglavnom nešto što je daleko od suštinskih tema za običnog čovjeka, a što najčešće i udaljava ljude jedne od drugih – kao da je namjera da narodi, umjesto da se zbližavaju, budu ušančeni na svojim pozicijama, da osjete kako ih ‘oni drugi’ ugrožavaju.
Kao izuzetan poznavalac prilika u susjedstvu, Milivoj Bešlin saglasan je kako stanje u regiji ne ohrabruje.
„Stanje u regiji nije dobro. Obilježeno je populizmom, korupcijom, odsustvom evropske perspektive, nacionalističkim antagonizmima, neriješenim dijalogom između Srbije i Kosova, destabilizacijom BiH od strane Dodika i Čovića i njihovih mentora u Beogradu i Zagrebu, u kojima politički akteri sve otvorenije vode tuđmanovsku i miloševićevsku politiku. Postoji dosta slobodomislećih pojedinaca, čak i medija u regiji, nažalost, najmanje procentualno u Srbiji, koji su spremni da se suprtostave ovim negativnim trendovima. Autoritarne i ekspanzionističke intencije Vučića, njegova desničarska retorika, huškački mediji koji su kopija „radikalskih talasa“ iz devedesetih godina i sve otvorenije naoružavanje ne slute na mirni izlaz iz regionalne krize. Uživljavanje u statusu remetilačkog faktora u regionu od strane režima u Beogradu se radi pod ruskim patronatom. Zapadnu reakciju tek očekujemo. Ali dok su globalna kretanja ovako nepovoljna, ne vidim puno nade za našu regiju“, ocjenjuje on.
Djelovi javnosti koji se protive nacionalizmu i konzervativnoj desnici, od druge polovine prošle godine nadu vide u Džozefu Bajdenu, vjerujući kako će njegov dolazak na mjesto predsjednika SAD rezultirati mnogo povoljnijim kretanjima u našoj regiji.
„Mnogi se uzdaju u odlično poznavanje naših prilika od strane predsjednika Bajdena i državnog sekretara Blinkena. Slogan koji sve češće čujemo „Amerika se vratila“, krunusan je objavljivanjem kriterijuma za crnu listu na koju će predsjednik SAD staviti pojedince i strukture koji su povezani sa organizovanim kriminalom. Drugi kriterijum su oni koji negiraju ili veličaju genocid i zločine protiv čovečnosti počinjene u postjugoslovenskim ratovima. Na toj listi će se naći i oni koji su se stavili u službu ruskog uticaja i gušenja demokratskog društva. Ta lista otpadnika od međunarodnog poretka, skupa sa robusnom vojnom vežbom NATO-a i vojske Bosne i Hercegovine „Brzi odgovor 21“, otvaranjem deska za naš region u Stejt departmentu i pojačavanjem ovdašnjih ispostava američke agencije za suzbijanje narkotika (DEA) – čini poruku o povratku Amerike sasvim kredibilnom. Slijede i njemački izbori koji će vjerovatno unijeti novu atmosferu u čitavoj EU. Ali za nas je, ipak, ključno pitanje – imamo li kao region odgovor na ključne probleme naših društava? Nije dobro da stalno čekamo gotova rješenja sa strane“, kaže Bešlin.
Naš sagovornik na kraju poručuje i kako će ovog ljeta doći u Crnu Goru – ali, samo turistički.
„Trenutno spremam nekoliko radova za naučne skupove zakazane za jesen. Trebalo je da dođem u Crnu Goru na naučnu konferenciju koja je bila planirana za jun. Ali, kolege na Filozofskom fakultetu su, nažalost, morale da je otkažu jer država bez budžeta nije mogla da obezbijedi finansiranje projekata koje je sama odobrila i garantovala realizaciju. Tako da mi ostaje turistička posjeta Crnoj Gori tokom ovoga ljeta. Nadam se da nam delta soj korone i najavljeni četvrti talas pandemije neće upropastiti i ovu sezonu“, zaključuje Bešlin.
